"Imao je dva starija brata, Zdravka i Živorada, kao i sestru Veru od koje je bio mlađi deset godina. U to doba njegova majka je već bila u klimaksu i lekar nije hteo ni da je pipne. Bata se šalio kako se već od tada odupro i nije dozvolio da ga uklone. U mladosti je bio sitan i mršav. Čak je i njegov profesor Tomislav Tanhofer govorio: Kad budeš nabacio masu, onda će od tebebiti pravi glumac. Neverovatno, čak i kada se popunio, bio je izuzetno brz, hitro je trčao na sto metara, a ja sam se zezala da ga to masa ubrzava." Ovim rečima evocira uspomene osoba koja je Danila Batu Stojkovića najbolje poznavala, njegova odana supruga Olga.
Nije lak zadatak pisati o ličnostima poput Bate, čini se da je već sve rečeno, dok je s druge strane veliko zadovoljstvo i svojevrsni izazov prikazati još jednu od nepresušnih nijansi njegove zaostavštine.
Rođen na Čuburi 11. avgusta 1934. godine, život i radni vek kojim je za sva vremena zadužio svoju naciju, proveo je u Beogradu.
"Ti si, sine, još u majčinoj utrobi postao glumac", reče Dobrica Milutinović nakon Čehovljeve predstave "Krčma na glavnom drumu", načineći time presudni trenutak u karijeri Bate Stojkovića.Nizale su se uloge i više nego zaluženi uspesi u sada već legendarnim pozorišnim, filmskim i televizijskim ostvarenjima. Pozorišnu karijeru započeo je u Jugoslovenskom dramskom pozorištu (1959), a 1962. postao je stalni član Ateljea 212. Publika ga je posebno zavolela u "Zvezdara teatru", u ulogama koje je Dušan Kovačević pisao za njega. Prvi put na scenu JDP izašao je 1956. godine i igrao slugu u "Magbetu", a godinu dana kasnije pojavio se kao agent u predstavi "Troje" na sceni Ateljea 212.Filmsku karijeru je započeo ulogom u filmu "Izdajnik" iz 1964. Usledio je niz televizijskih i manjih filmskih uloga, a najvažnije su bile uloge u filmovima "Majstor i Margarita“" (1972), "Čuvar plaže u zimskom periodu" (1976) i "Pas koji je voleo vozove" (1977).
Takođe je igrao i oca jednog od likova u seriji "Grlom u jagode". Poznat je i po ulozi malog antagoniste u filmu Gorana Markovića "Nacionalna klasa" (1979).Najpoznatije su mu uloge u filmovima "Ko to tamo peva", "Maratonci trče počasni krug" i "Balkanski špijun".
U Šijanovom filmu "Kako sam sistematski uništen od idiota"(1983), u kome se radi o čoveku koji kreće u traganje za srodnom dušom nakon što je čuo, za njega šokirajuću, vest o ubistvu Če Gevare, počinje pravi glumački procvat Bate.Takođe, ostaje zapamćena Batina uloga Božura, upravnika škole, gde na maestralan način priča učenicima vic "Srbin je bio najpametniji". Nakon ovih, počinje i niz uloga u kojima Bata obrađuje lik oca, od kojih ostaje najpoznatija uloga strogog oca marksiste u "Varljivom letu ’68".
Život okončava na isti način na koji ga je i proživeo, na sceni, poput svog prethodnika i svetskog velikana Molijera.Samo tri dana pre nego što je dočekao smrt 16. marta 2002. godine, poklonio se publici kao Luka Laban u "Profesionalcu", ostavivši neizbrisiv trag u srpskom glumištu i veliki zadatak za nadolazeći naraštaj.U sali "Zvezdara teatra" održana 20. marta iste godine komemoracija povodom smrti Danila Bate Stojkovića. Na novom groblju, nakon kremacije, poslednji put mu se obratio Dušan Kovačević, Batin "lični pisac" rečima:
"Dragi Bato, danima pokušavam da ti kažem nešto nalik na oproštaj, a da se ti ne namrštiš ili nasmeješ. Beograd je imao velikih glumaca, ali nikada nekoga kao što si ti. Prošao si našom scenom kao oluja. Našim prijateljima koji te čekaju reci da smo bolje nego što jesmo..."
(vracarskenovine.rs)
