"Ja sam Azra! Jedini plaćam članarinu i nemam nijedno hrvatsko krvno zrnce, niti sam dete iz hrvatsko-srpskog braka. Dakle, Azra nije hrvatski bend, kao što ni "levis" farmerke nisu iz Varaždina, mada su ih proizvodili osamdesetih, rekao je Štulić reagujući na izjavu Škarice.
Štulić demantruje da je dobio bilo kakav novac od Škarice i navodi da "Jugoton" krije autorske ugovore, jer bi oni pokazali kako je potpisao samo pravo na korišćenje na šest mesci a nije prodao vlasnička prava.
"Meni ne treba objašnjavati razliku između pitanja vlasništva nad fonogramima i autorskih prava. U papirima koje sam potpisivao na šest meseci nigde nema da su masteri "Jugotonovo" vlasništvo, niti je "Jugoton" ikad išta kupio od mene. Oni su plaćali sami sebi kako bi imali pravo eksploatacije na šest meseci, a pravo na korišćenje nije vlasničko pravo", rekao je Štulić i dadao da ako iz "Kroacija rekordsa" kažu da su imali ugovor sa njim, koji potvrđuje da su vlasnici originalnih snimaka, to samo znači da ga nemaju jer bi ga u suprotnom pokazali.
Štulić ističe da iz "Jugotona" odnosno "Kroacija rekordsa" nikad nisu pokazali nijedan valjani papir kojim bi potkrepili svoje tvrdnje da su vlasnici njegovog materijala, da imaju pravo izdvanja svih ovih godina, kao i da je kopirajt njihov.
"Kroacija rekords" krije autorske ugovore i podmeće neke od izvođačkih, a u Hrvatskoj se do suda ne može", kaže Džoni.
"Suđenje je načelno moguće kada su upitanju članovi istog kluba (kao MOL i INA), a u ovom slučaju to nije tako. Jer ako posle pet godina ističu izviđačka prava, zašto Lajneru i Hrnjaku opet plaćaju? Meni nikad ništa nije bilo plaćeno. Sve sam svojim sredstvima plaćao. Nisu povukli ni javno izrečene tvrdnje da nemaju moju adresu i upravo zato su čudovišno i proglasili moje vlasništvo državnim. To je neopisiva bagra i ne svete se samo meni, nego truju sve oko sebe. To je čisto zlo i s njim nema mirenja. Zato, neka me skinu sa svojih službenih stranica i "vikipedija", imaju dovoljno svog poganog stada", poručio je Štulić.
Tris
