MOZAK JE MOJE ORUŽJE: LGBT operativka KRLE govori za Kurir o hit seriji Državni službenik, politici i radu u ATELJEU 212!
Foto: Damir Dervišagić

zvezda u usponu Marta Bjelica

MOZAK JE MOJE ORUŽJE: LGBT operativka KRLE govori za Kurir o hit seriji Državni službenik, politici i radu u ATELJEU 212!

Pop kultura -

Mlada glumica Marta Bjelica trenutno je jedna od najangažovanijih u svojoj generaciji, što je i zasluženo jer nije izneverila publiku ni u jednoj svojoj ulozi do sada, a kao Krle, hrabra LGBT operativka BIA u seriji "Državni službenik", toliko je prirodna da mnogi smatraju da je i privatno baš takva. Marta u razgovoru za Kurir kaže da to nije daleko od istine i da mnoge osobine zaista i poseduje.

- Da, ja jesam privatno neko ko je borben, ko nema zadrške kada želi nekog svog da odbrani. Ali sam i realna. Imam visoke zahteve prema sebi. Tako da sam mogla i da nađem razumevanje za svoj lik, koji živi za to što radi i veliki je patriota.

Šta je ono što je publiku privuklo u "Državnom službeniku"? - To je pokušaj da nešto što je ljudima nepoznato, skriveno, komplikovano i strano, približimo i svedemo na normalnost. Da su to neki ljudi koje vi ne prepoznajte i ne možete da shvatite, ne bi bilo gledano, bilo bi "kao", a sve što je "kao", teško uspeva da postoji.

foto: Promo

Pre dva dana ste imali premijeru predstave "Getsimanski vrt" u Ateljeu 212. Komad se bavi ljudima iz senke koji vladaju. Možete li povući paralelu između njih i onih iz "Državnog službenika", koji takođe na neki način vuku konce? - U oba slučaja sam među tim ljudima iz senke, i ponovo sam operativac, s tim što se u ovoj predstavi moje mišljenje vrlo ceni. Ja sam savetnica, učestvujem u nekim odlukama. Krle je izvršilac sa pištoljem u rukama, a ovde se koristim mozgom. Mozak je moje oružje, što mi se veoma dopada. Kad si mali, zamišljaš političare kao neke nadljude, a kada odrasteš, zastrašujuće je kada shvatiš koliko su obični. Kada vidim koliko se bojim toga da od njih nemam šta da naučim, bojim se da ja imam više da kažem od njih. Volela bih da je neko ko je iznad nas taj koji će da nas inspiriše, da nas povede, a ne da me izbezumljuje koliko nema šta da kaže.

Osećaj da nam je voda odavno preko ušiju još jedan je motiv te predstave. Da li se vi privatno tako osećate? - Mislim da ne postoji čovek koji se ne oseća kao da mu je voda odavno preko ušiju, samo je razlika u kojim godinama dođeš u tu fazu da možeš da se suočiš sa svojim, žargonski rečeno, "ego tripovima", da ih staviš po strani i da počneš da uživaš u nekim stvarima koje su ti možda u nekom trenutku delovale trivijalne. Te stvari ti na kraju daju smisao i razlog zašto treba da postojiš. Pokušavam to da podelim sa drugima jer smatram da ljudi koji se ne pitaju nisu živi, ja stvarno ne osećam i ne smatram ih ljudima, već ljušturama. Ne deleći neku vrstu slabosti, osećanja, ostajete bez ičega i možete samo da se zatvorite u pećinu.

foto: Promo

Radili ste na filmu "Volja sinovljeva", priči iz postapokaliptične budućnosti o mladiću koji bira između osvete i oprosta radi budućnosti svoje porodice. Da li ćemo ga gledati uskoro? - Nadam se da će uskoro doći i do toga. Nemanja Ćeranić je dečko koji je završio montažu i za koga mogu da kažem da je obrazovaniji od mnogih ljudi s kojima sam imala prilike da radim. Igram ženu odraslu u muškom svetu i koja fizički barata svim kvalitetima da može da se ponaša kao muškarac, a onda izborom da iskoristi ono što je čini ženom, da pobegne, na neki način naruši taj svet i zapravo još više nagrabusi.

foto: Arhiva Ateljea 212

U trci za Sterijinu nagradu: Petrija me je naučila zajedništvu

Prate vas uloge jakih ženskih likova. Ulogom Petrije u predstavi "Petrijin venac" otvarate Sterijino pozorje. Šta je ono što ste iz nje naučili? - Zahvalnost, to je ono što je zaboravljeno. Imam ogromnu zahvalnost prema Jovani Gavrilović i Milici Mihajlović. Igram Petriju s jednom na jednom ramenu, s drugom na drugom i osećamo se kao da ne postojimo jedna bez druge, što je i istina. Petrija me je naučila nečemu što je, nažalost, sve manje prisutno, a to je ideja zajedništva. Ideja koja je potpuno nasuprot svemu što se danas nama nudi, a to je ta precenjana individualnost i borba za to da sam samodovoljan i jedino postojeći. Mislim da su klinci danas u ozbiljnom problemu jer će kasno, ili neće uopšte, spoznati šta znači biti deo nečega - kolektiva, saradnje, deo onog ja želim da postojim zbog nekog i da neko postoji zbog mene. Jednom rečju, ljubavlju.

Kurir/ Mona Cukić Foto: Damir Dervišagić

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track