"Četiri puta sam bila na ivici smrti" Isidora Bjelica vodila je junačku bitku: "Molila sam dragog Boga da me razum ne izda"
Srpska spisateljica Isidora Bjelica, na današnji dan, 10. decembra, napunila bi 58 godina, da 2020. nije izgubila dugogodišnju borbu sa teškom bolešću. Iako je bila poznata po snazi duha i vedrini koju je širila i u najtežim trenucima, bolest je na kraju odnela pobedu.
Otvorena borba i podrška drugima
Isidora je javno govorila o svom zdravstvenom stanju, želeći da ohrabri ljude koji se suočavaju sa sličnim izazovima. Njena borba bila je iscrpljujuća, ali nikada nije prestala da traži rešenje - isprobala je, kako je sama govorila, oko 150 alternativnih tretmana, uporedo sa zvaničnom terapijom.
U galeriji pogledajte fotografije Isidore Bjelice:
Pričala je da je prvi veliki pomak, nestanak 70 aktivnih metastaza, došao zahvaljujući kombinaciji hemioterapije, biološke terapije i imunoterapije.
"Većina mog života je greška, pa je prirodno da pogrešim i oko terapija", izjavila je Isidora za Blic Ženu.
Iskrivljena pravila bolesti
O prirodi sopstvene dijagnoze bila je brutalno iskrena.
"Imam kancer jajnika koji se širi kao požar. Danas mogu da budem u remisiji, a za dva meseca na samrti. U borbi s rakom nema pravila. Zato sam tragala za lekom u 12 zemalja", govorila je, objašnjavajući da, budući da zvaničnog leka nema, sama je pokušavala da ga pronađe.
Njena borba bila je dugotrajna, puna previranja.
"Četiri puta sam bila na ivici smrti i četiri puta se vraćala. Videla sam koliko je čovek glup i malen", priznala je.
Život u neizvesnosti
Isidora je bolest upoređivala sa boravkom u logoru, naglašavajući psihički teret koji je pratio svaku novu fazu bolesti.
"Od trenutka dijagnoze život je logor. Ne znaš kada će te odvesti na pogubljenje, a svaki novi dan je mučenje. Pojma nemaš šta si kriv i što te muče, a opet veruješ u čudo i nadaš se", govorila je i dodala da mnogi oboleli "li polude, ili se prosvetle, ili odluče da umru jer im je dosta svega".
"Kažu ovo nije život. Sve ih razumem, ovo nije za živog čoveka. Molila sam dragog Boga da me snaga i zdrav razum ne izdaju."
Vera kao oslonac
Tokom svih godina borbe, vera joj je bila najjače uporište.
"Da nemam vere, verovatno bih odustala već pri prvim najstrašnijim fizičkim mukama. Mnogo mi znače molitve i reči mog duhovnika jer je on čovek neverovatnog smirenja, a smirenje je sve", govorila je Isidora.
Pogledajte video: Zorana Pavić o prijateljstvu sa Isidorom Bjelicom