"Srpski vojnici su najhrabriji, najistrajniji, najbolji od svih!" Slavni general obožavao je Srbe, njegove reči o našem narodu odzvanjaju decenijama
Francuski general, kasnije i maršal Francuske Luj Franše d’Epere, koji je bio počasni srpski vojvoda, rođen je 25. maja 1856. godine.
Franše d’Epere je u Prvom svetskom ratu komandovao je Francuskom armijom, a potom bio i vrhovni komandant savezničkih armija na Solunskom frontu. Pod njegovom komandom izvršen je proboj Solunskog fronta, oterane su nemačko-austrijsko-bugarske snage, zaključen je ugovor o kapitulaciji bugarske vojske i oslobođena je Srbija.
Zbog svojih neverovatnih zasluga u svojoj Francuskoj dobio je čin maršala. Obrazloženje francuskih vlasti za to glasilo je: "Probio je bugarski front i namorao neprijatelja da kapitulira. Ovaj uspeh, kome nema ravna u evropskom ratu, doveo je do rušenja Centralnih Carstva".
Ono što je zanimljivo je da je imao samo reči hvale za srpske seljake i vojnike. Posebno je isticao ulogu srpskog seljaka, i do kraja života je samo u superlativu govorio o našem narodu. D`Epere je veoma cenio srpsku vojsku i redovno isticao njene zasluge u konačnoj pobedi saveznika u Velikom ratu.
"Ogromna želja vodila je vojnike iz pobede u pobedu. Francuska komora na konjima jedva je stizala srpsku pešadiju“, govorio je Franše posle proboja Solunskog fronta.
Klikom na link pročitajte priču o Kanađanki koja se u srpskoj vojski borila kao muško.
Između ostalog, ostaće zabeleženo i da je jednom prilikom za Srbe rekao: "To su seljaci, to su Srbi, tvrdi na muci, trezveni, skromni, to su ljudi slobodni, nesalomivi, gordi na sebe i gospodari svojih njiva. Ali, došao je rat. I, eto kako su se za slobodu zemlje ti seljaci bez napora pretvorili u vojnike, najhrabrije, najistrajnije, najbolje od svih. To su te sjajne trupe, zbog kojih sam gord što sam ih vodio, rame uz rame sa vojnicima Francuske, u pobedonosnu slobodu njihove otadžbine".
Ni njegova unuka, po ugledu na svog dedu nije ništa manje cenila Srbe. Klod de Sen Pjer je pre nekoliko godina posetila Srbiju, takođe, naglašavajući da je njen deda voleo Srbe, ali i da je i on bio među Srbima.
Takođe, njegova druga unuka Sigolen Franše d’Epere je sa mužem u Varnicama osnovala Slikoviti muzej stare Srbije.
Franše d’Epere je umro 8. jula 1942. godine. I Beograd i Srbija su se odužili legendarnom maršalu. U njegovu čast u Beogradu mu je podignut spomenik kod Autokomande, na uglu Bulevara Franše d'Eperea, koji takođe nosi ime po njemu. Spomenik - poprsje u bronzi koje je uradio umetnik Risto Stijović – svečano je otkriven 1936. pred francuskim vojskovođom. Tom prilikom D’ Epere je postao i počasni građanin Beograda.
Bonus video: