Sa 13 godina je čula glasove, sa 17 povela vojsku, a sa 19 završila na lomači: Misterija device koja je pokorila armije
Jovanka Orleanka bila je pobožna seljanka iz srednjovekovne Francuske, koja je u istoriji ostala upamćena kao simbol otpora, vere i nacionalnog buđenja. Rođena oko 1412. godine u selu Domremi na severoistoku zemlje, poticala je iz porodice skromnog seoskog zakupca. Nije umela da čita ni da piše, ali je, prema istorijskim zapisima i predanju, odrastala u duboko religioznom okruženju koje je snažno oblikovalo njen duhovni svet.
U to vreme Francuska je bila iscrpljena dugotrajnim Stogodišnjim ratom protiv Engleske, a zemlja je bila politički podeljena i delimično okupirana. Engleska je, uz podršku burgundskih saveznika, kontrolisala veliki deo severne Francuske, dok je legitimitet francuskog prestolonaslednika Šarla od Valoa bio osporavan. Mirovnim sporazumima i dinastičkim previranjima, situacija je bila toliko složena da je budućnost francuske krune izgledala neizvesno.
Oko trinaeste godine, Jovanka je počela da tvrdi da doživljava religiozna viđenja i da čuje glasove za koje je verovala da potiču od Boga. Prema njenom uverenju, dobila je misiju da spase Francusku, protera neprijatelje i omogući krunisanje Šarla kao zakonitog kralja. Uprkos pokušajima porodice da je uda, ona se zavetovala na čednost i posvetila toj misiji.
Godine 1428. odlazi u Vaukuler, gde nakon početnog odbijanja uspeva da ubedi lokalne pristalice Šarla da joj pomognu. Obukla je mušku odeću i ošišala kosu kako bi mogla bezbedno da pređe neprijateljsku teritoriju do Šinona, gde se nalazio prestolonaslednik. Njena upornost i uverenje u sopstvenu misiju ostavili su snažan utisak na deo dvora, pa joj Šarl na kraju poverava vojsku.
U proleće 1429. godine Jovanka dolazi pred opsednuti Orlean, grad koji je bio ključni bedem Francuske. Bez ikakve vojne obuke, ali sa autoritetom koji je graničio sa fanatizmom, bacila se u prve redove napada na engleska utvrđenja. Tokom najžešćih borbi, pogođena je strelom duboko u rame, ali je pred zapanjenim vojnicima sama izvukla čelik iz mesa i ranjena se vratila na ratište. Ovaj čin neverovatne hrabrosti prelomio je bitku – Englezi su u panici počeli da se povlače, verujući da protiv sebe imaju nešto što nije sa ovog sveta. Oslobođenje Orleana postalo je prekretnica koja je Jovanku od obične seljanke pretvorila u legendarnu Devicu od Orleana.
Nakon toga, njen ugled rapidno raste, a ona prati Šarla kroz neprijateljsku teritoriju do Remsa, gde je u julu 1429. godine krunisan kao kralj Karlo VII. Time je dodatno učvršćen njegov legitimitet, što je bio i jedan od ključnih ciljeva Jovankine misije.
Ipak, njen uticaj na političkom dvoru počinje da slabi. Dok je ona zagovarala nastavak ofanzive i oslobađanje Pariza, deo kraljevog okruženja pokazuje sve veće nepoverenje, plašeći se njenog rastućeg uticaja. U jesen iste godine pokušaj zauzimanja Pariza završava neuspehom.
U proleće 1430. godine Jovanka je poslata u Kompijen, gde tokom borbi biva zarobljena nakon što je pala sa konja i ostala izvan gradskih zidina koji su se zatvarali. Predali su je burgundskim snagama, koje su je kasnije izručile Englezima. Odvedena je u Ruan, gde počinje suđenje koje će trajati mesecima.
Na suđenju je optužena za jeres, veštičarenje i kršenje crkvenih pravila, uključujući nošenje muške odeće. Proces je imao snažnu političku dimenziju, jer je cilj bio i diskreditacija Šarla VII, čije je krunisanje ona omogućila. Suočena sa pritiscima i dugim zatvorom, u maju 1431. godine potpisuje dokument kojim se odriče svojih tvrdnji o božanskim glasovima.
Međutim, ubrzo nakon toga ponovo oblači mušku odeću, što je sud protumačio kao povratak u jeres i neposredno dovelo do izricanja smrtne kazne. Ujutru 30. maja 1431. godine, u 19. godini života, Jovanka Orleanka spaljena je na lomači u Ruanu.
Njena smrt nije ugasila njen značaj — naprotiv, tokom narednih decenija njen ugled je rehabilitovan. Oko dvadeset godina kasnije, pokrenut je novi crkveni proces kojim je njeno ime očišćeno od optužbi, a vekovima kasnije postala je simbol francuskog identiteta i otpornosti.
Godine 1920. Katolička crkva ju je kanonizovala, a Jovanka Orleanka ostala je jedna od najpoznatijih istorijskih ličnosti srednjeg veka, inspiracija umetnosti, književnosti i istorijskih interpretacija širom sveta.
Bonus video: Ovo je kuća Milunke Savić