Zašto su avio-kompanije stroge po pitanju ručnog prtljaga? Mnogi se bune, a ne znaju koliko je zaista važno
Stigli ste na aerodrom na vreme, među prvima ste došli do izlaza za ukrcavanje, a kada uđete u avion - odeljci za ručni prtljag su već puni. Poznata situacija mnogim putnicima. Previše kabinskog prtljaga ne frustrira samo putnike, nego često uzrokuje i kašnjenja jer posada pokušava da pronađe mesto za sve torbe ili ih u poslednjem trenutku šalje u prtljažni prostor.
Stručnjaci za vazduhoplovnu bezbednost zato pozdravljaju stroža pravila, ističući da prevelika količina prtljaga u kabini nije samo pitanje udobnosti, nego i bezbednosti. Ali dok sve više avio-kompanija pooštrava pravila, mnogi se pitaju zašto se ona toliko razlikuju od prevoznika do prevoznika.
Različita pravila zbunjuju putnike
Australijska kompanija "Virgin Australia" početkom godine izmenila je pravila za domaće letove. Putnici u ekonomskoj klasi sada mogu poneti jednu kabinsku torbu do osam kilograma koja ide u odeljak iznad sedišta te jedan manji lični predmet koji mora stati ispod sedišta ispred njih. Slične promene poslednjih meseci uvode i drugi prevoznici. Na primer, "Air Canada" putnicima sa najjeftinijim kartama na pojedinim linijama dopušta samo jedan lični predmet.
Upravo tu nastaje problem. Možete leteti istim tipom aviona, ali će dopuštena težina i broj komada ručnog prtljaga zavisiti isključivo od avio-kompanije i vrste kupljene karte.
Sve se vrti oko težine aviona
Svaki avion ima maksimalnu dopuštenu težinu pri poletanju koja se ne sme prekoračiti. U tu računicu ulazi sve - od samog aviona i goriva do putnika, njihovog prtljaga, posade i tereta. Predati prtljag meri se prilikom prijave na let, ali ručni prtljag se uglavnom procenjuje na osnovu unapred određenih standarda.
Kod manjih aviona putnici i njihov prtljag se često mere, dok se kod većih putničkih aviona koriste prosečne vrednosti. Propisi pritom dopuštaju avio-kompanijama da, uz odobrenje regulatora, primenjuju sopstvene proračune prosečne težine putnika i njihovog prtljaga. Upravo zato pravila nisu jednaka kod svih prevoznika.
Prtljag je postao veliki posao
Pre dvadesetak godina pravila o ručnom prtljagu bila su znatno ujednačenija. Dolaskom niskotarifnih avio-kompanija situacija se promenila. Kako bi povećali prihode, prevoznici su počeli da naplaćuju dodatne usluge poput predatog prtljaga, odabira sedišta, hrane, pića i interneta tokom leta.
Prema procenama Međunarodne asocijacije za vazdušni prevoz (IATA), prihodi od takvih dodatnih usluga ove godine bi mogli dostići čak 144 milijarde američkih dolara. Zbog toga mnogi putnici pokušavaju da sve spakuju u ručni prtljag kako bi izbegli dodatne troškove, dok avio-kompanije sve češće proveravaju dimenzije i težinu torbi te naplaćuju prekoračenja.
Manje prtljaga znači bezbedniji i brži let
Pretrpani odeljci nisu problem samo zbog sporijeg ukrcavanja. Kabinsko osoblje redovno podiže teške torbe u odeljke iznad glave, zbog čega su povrede leđa među najčešćim profesionalnim povredama stjuarda i stjuardesa. Osim toga, u hitnim situacijama svaka sekunda može biti presudna. Istraživanja pokazuju da putnici koji tokom evakuacije pokušavaju da uzmu svoj prtljag znatno usporavaju izlazak iz aviona i tako ugrožavaju bezbednost svih putnika.
Zato sledeći put, pre nego što krenete na put, razmislite možete li poneti jednu torbu manje. Možda ćete upravo tako pomoći da avion poleti na vreme, a u slučaju nužde olakšati posao kabinskom osoblju i povećati bezbednost svih u avionu.
(Kurir.rs/Index)
Pogledajte video: Stjuardesa o jeftinim avio-letovima