Ko god je kročio na ovo ostrvo je ubijen: Vlasti nisu mogle ništa, a priča o stanovnicima ledi krv u žilama
Na prvi pogled, Severni Sentinel deluje kao rajsko ostrvo sa razglednice – tirkizno more, svetla peščana obala i gusta tropska šuma u koju ljudska ruka gotovo da nije prodrla. Ipak, iza privlačnog pejzaža krije se jedno od najnedostupnijih i najmisterioznijih mesta na planeti.
Na ovo ostrvo turisti ne mogu da doputuju, istraživači ne smeju da ga proučavaju, a čak je i ribarima zabranjeno da mu se približe. Razlog nisu opasne životinje, vojna baza ili zagađenje, već narod koji hiljadama godina živi bez kontakta sa savremenim svetom – Sentinelci.
Oni ne žele posetioce, a svaki pokušaj približavanja doživljavaju kao upad na svoju teritoriju. Indijske vlasti zato imaju nedvosmislenu poruku za avanturiste: Severnom Sentinelu ne prilazite.
Ostrvo približno veličine Menhetna
Severni Sentinel pripada indijskom arhipelagu Andamanskih i Nikobarskih ostrva u Bengalskom zalivu. Prostire se na približno 60 kvadratnih kilometara, što znači da je površinom slično Menhetnu.
Iako se ostrvo može posmatrati iz vazduha ili sa velike udaljenosti, njegova unutrašnjost nikada nije detaljno istražena. Gusta vegetacija skriva naselja i svakodnevni život Sentinelaca, pa gotovo sve što je o njima poznato potiče iz kratkih posmatranja sa mora i malobrojnih susreta iz prošlosti.
Ne zna se pouzdano ni koliko ljudi živi na ostrvu. Procene se kreću od nekoliko desetina do nekoliko stotina stanovnika, ali precizan popis nije moguć bez kontakta koji bi mogao da ugrozi čitavu zajednicu.
Zašto je Severni Sentinel zabranjen za posete?
Ostrvo je zaštićeno indijskim propisom o starosedelačkim plemenima iz 1956. godine. Zabrana se ne odnosi samo na iskrcavanje – zaštićena zona obuhvata i more oko ostrva, pa turisti, ribari i drugi civili ne smeju da mu se približavaju.
Patrole nadgledaju područje kako bi sprečile neovlašćene dolaske, ali cilj nije samo da se uljezi zaštite od mogućeg napada. Još važnije je očuvanje života Sentinelaca.
Pošto su veoma dugo odvojeni od ostatka čovečanstva, pretpostavlja se da nemaju razvijen imunitet na brojne zarazne bolesti koje su u drugim krajevima sveta uobičajene. Čak bi i kratkotrajan susret sa strancem mogao da izazove širenje infekcije sa katastrofalnim posledicama. Zbog toga organizacija Survajval internešenel upozorava da svaki neželjeni kontakt predstavlja ozbiljnu opasnost za ovu zajednicu.
O njihovom životu gotovo ništa nije poznato
Sentinelci preživljavaju zahvaljujući onome što im pružaju ostrvo i okolno more. Bave se lovom, ribolovom i sakupljanjem hrane, dok njihov jezik, društvena pravila i način organizovanja zajednice ostaju gotovo potpuno nepoznati.
Ne postoje snimljeni razgovori niti pouzdani prevodi njihovog jezika. Prethodni pokušaji komunikacije uglavnom su se svodili na posmatranje gestova ili ostavljanje kokosa i drugih predmeta u blizini obale.
Njihovo odbijanje kontakta nije nova pojava. Sentinelci su u više navrata lukovima i strelama upozoravali brodove i ljude koji bi se previše približili. Njihovo ponašanje zato ne bi trebalo posmatrati kao turističku atrakciju, već kao jasnu poruku da žele da budu ostavljeni na miru.
Misionar je zanemario zabranu i izgubio život
Jedan od najpoznatijih ilegalnih dolazaka na Severni Sentinel dogodio se u novembru 2018. godine. Amerikanac Džon Alen Čau platio je lokalnim ribarima da ga približe ostrvu, iako je znao da je pristup strogo zabranjen.
Dvadesetšestogodišnji misionar nameravao je da stupi u kontakt sa Sentinelcima i propoveda im hrišćanstvo. Nekoliko puta je pokušao da im se približi, ali je 17. novembra ubijen.
Indijske vlasti kasnije nisu pokušale da silom preuzmu njegovo telo, jer bi takva akcija mogla da izazove novi sukob i ugrozi i pripadnike zajednice i ljude poslata na ostrvo.
Čauova smrt postala je najdrastičnije upozorenje da granica oko Severnog Sentinela postoji sa razlogom. Ipak, ni ona nije zaustavila sve koji su želeli da se pohvale dolaskom na zabranjenu teritoriju.
Na ostrvo poneo kokos i limenku pića
Američki jutjuber Majkhajlo Viktorovič Poljakov ilegalno se 29. marta 2025. godine gumenim čamcem uputio ka Severnom Sentinelu. Uspeo je da stigne do obale i nakratko se iskrca, a čitav poduhvat snimao je kamerom.
Pokušavao je da privuče pažnju stanovnika, ali nije dobio odgovor. Na obali je ostavio kokos i limenku dijetalne koka-kole, uzeo uzorke peska, a zatim se vratio. Dva dana kasnije indijska policija ga je uhapsila. Istraga je pokazala da je prethodno već pokušavao da se približi ostrvu, prenela je agencija Asošijeted pres.
Njegov postupak naišao je na osude jer nije rizikovao samo sopstveni život. Predmeti koje je ostavio, kao i samo prisustvo na obali, mogli su da ugroze ljude koji nemaju zaštitu od bolesti spoljnog sveta.
Misterija koja ne treba da bude rešena
U vremenu kada sateliti snimaju gotovo svaki deo planete, Severni Sentinel ostaje jedan od retkih prostora o čijoj unutrašnjosti savremeni svet zna izuzetno malo. Upravo ta tajnovitost privlači avanturiste, ali ona ne predstavlja poziv da se granica pređe.
Sentinelci su svojim postupcima mnogo puta pokazali da ne žele kontakt. Zabrana prilaska zato nije prepreka koju bi trebalo savladati zbog snimka, slave ili radoznalosti, već način da jedan narod sačuva pravo na život prema sopstvenim pravilima.
Video:Pleme u Amazonu