"Bilo je kao da visiš na kuki za meso" Novinarka pod lažnim identitetom ušla u Plejboj klub zečica i otkrila šokantne tajne
Glorija Stajnem, jedna od najpoznatijih američkih feministkinja, novinarki i aktivistkinja, preminula je 2. septembra u Njujorku u 93. godini. Pre nego što je postala jedna od najuticajnijih feministkinja 20. veka, napravila je istraživački tekst koji joj je otvorio vrata najvećih redakcija ali koji je kasnije nazvala najvećom greškom svoje karijere.
Godine 1963. časopis Show Magazine objavio je njen tekst "A Bunny's Tale", nastao nakon što je pod lažnim identitetom radila kao Plejbojeva zečica u njujorškom Playboy klubu. Ono što je trebalo da bude priča o glamuru pretvorilo se u potresno svedočenje o poniženju, iscrpljenosti i lošim uslovima rada žena.
Stajnem, koja je preminula 2. septembra u 92. godini života, decenijama je govorila da ju je upravo taj tekst istovremeno proslavio i obeležio.
Prijavila se pod lažnim imenom
U vreme kada je dobila zadatak imala je 28 godina, iako je oglas tražio "atraktivne devojke između 21 i 24 godine". Kako bi se zaposlila, koristila je pseudonim Mari Oks.
Reklama je obećavala bajkovit posao.
"Playboy klub je pozornica, a Zečice su njegove zvezde."
Stajnem je ubrzo shvatila koliko je stvarnost bila drugačija.
"Jedva sam disala u tom kostimu"
Za samo 11 dana prošla je nekoliko pozicija, od devojke koja dočekuje goste na ulazu, preko garderoberke, do konobarice koja služi piće i hranu.
Posao je, kako je kasnije opisivala, bio fizički izuzetno težak.
"Biti Plejbojeva zečica bilo je kao da visiš na kuki za meso."
Morala je da radi u štiklama od gotovo osam centimetara, dok je uski kostim toliko stezao telo da je jedva disala.
U svom tekstu opisala je kako su joj stopala bila toliko otečena da je jedva navlačila propisne cipele, a oko struka je nosila gazu jer joj je kostim ostavljao bolne rane.
Pre nego što je zvanično počela da radi, morala je da prođe i ponižavajući medicinski pregled kod klupskog lekara koji je obavezno uključivao test na polne bolesti i interni ginekološki pregled. Kada je Glorija upitala lekara zašto je takav pregled uopšte potreban u državi Njujork, on joj je osorno odgovorio: "Šta te briga? Besplatno je i za svačije dobro".
Kasnije je pozvala Zavod za javno zdravlje i saznala da gradske vlasti uopšte ne zahtevaju takve preglede za ugostiteljske radnike. Njihovo zdravlje zapravo nikoga nije zanimalo, već isključivo kontrola nad njihovim telima.
Razotkrila ono što gosti nisu videli
Tokom rada iza kulisa otkrila je svet potpuno drugačiji od slike koju je Playboy prodavao javnosti.
Pisala je da su žene bile potplaćene, izložene stalnim komentarima na račun izgleda i seksualnom uznemiravanju, dok su morale da održavaju iluziju savršenog osmeha pred gostima.
Njeno istraživanje kasnije je postalo jedan od najpoznatijih primera prikrivenog novinarstva. Glorija je kreirala lažni identitet pod imenom Mari Ketrin Oks, devojke koja je navodno radila kao kelnerica u Londonu i plesačica u Parizu.
"Ona deli moj stan, moj telefon i moje mere", zabeležila je Glorija u svom dnevniku. "Iako je mlađa od mene 4 godine, Mari slavi isti rođendan i išla je u istu srednju školu i na fakultet. Ali ona nije bila rob akademije, ne Mari". Već pri samom ulasku u zgradu osetila je prve oblike objektizacije kada joj je čuvar dobacio: "Ovamo, zeko, zeko, zeko!".
Hju Hefner ju je razočarao
Tokom rada u klubu nije upoznala osnivača Playboya Hjua Hefnera, ali ga je kasnije intervjuisala. Njegov utisak nije bio nimalo laskav.
"Najiznenađujuće kod njega bilo je to što je bio patetičan. Bio je kao osmogodišnji dečak koji se pretvara da je odrastao muškarac."
Tekst koji joj je otvorio vrata i zatvorio mnoga druga
"A Bunny's Tale" postao je senzacija i omogućio joj da dobije angažmane u New York Timesu i New York Magazineu. Priča je kasnije ekranizovana u televizijskom filmu iz 1985. godine, u kojem je Gloriju igrala Kirsti Eli.
Međutim, sama Stajnem nikada nije bila zadovoljna posledicama koje je taj tekst imao po njen život.
Godine 2011. rekla je da je prihvatanje tog zadatka bilo "profesionalna greška gigantskih razmera".
Objasnila je da je tek počela da dobija ozbiljne novinarske zadatke kada je odjednom postala poznata kao "bivša Zečica".
"Nisam mogla da napravim veću grešku. Lično i profesionalno bila je to katastrofa."
Dodala je da joj je upravo taj posao decenijama korišćen kao način da umanje njen kredibilitet.
Nadimak koji je pratio ceo život
Čak i više od pola veka kasnije govorila je da je mnogi i dalje predstavljaju kao bivšu Plejbojevu zečicu kada žele da je omalovaže.
"Do danas, kada me neko ne voli, predstavi me kao bivšu Zečicu."
Ipak, uprkos svemu, verovala je da njena istraga nije bila uzaludna.
"S druge strane, poboljšala sam uslove rada za te žene."
Postala je simbol borbe za prava žena
Nekoliko godina kasnije Glorija Stajnem postala je jedno od najvažnijih imena ženskog oslobodilačkog pokreta u Americi.
Godine 1971. osnovala je časopis Ms. Magazine, koji je postao simbol borbe za ravnopravnost žena i promenio način na koji su mediji govorili o diskriminaciji, nasilju i pravima žena.
Iako je upravo priča o Plejbojevim zečicama lansirala njenu karijeru, do kraja života ostala je pri stavu da je to iskustvo bilo bolno podsećanje na cenu koju su žene često morale da plate kako bi bile saslušane.
(Kurir.rs/People)