Od 15. veka pa sve do ponovnog sticanja nezavisnosti u 19. veku, Srbi su živeli pod turskom upravom. U ovom periodu age i begovi imali su pravo da u bilo kom trenutku ušetaju u kuće srpskog stanovništva i traže hranu za sebe i konje, kao i druge potrepštine.
U slučaju kada bi domaćin odbio neki zahtev, Turci bi se svetili celoj porodici, a neki od slučajeva strašnog zuluma zapamćeni su do danas. Upravo u ovo vreme, priča kaže, rodio se i običaj da Srbi za Božić jedu svinjsko pečenje.
"Postoji legenda da su Srbi, kako bi ih Turci za ovaj veliki praznik ostavili na miru, počeli da pripremaju svinjetinu i to na ražnju, u dvorištu, ispred kuće, da svi vide i osete. Kako je Turcima bilo zabranjeno da jedu ovo meso, a čak i da uđu u dom gde se svinjetina sprema, morali su da za Božić zaobiđu srpske domove", kaže istoričar Stanislav Sremčević i dodaje da su Srbi, dok su jeli jagnjetinu za praznike često ostajali bez nje jer bi im je Turci otimali.
Sa svinjskim pečenjem, Srbi su obezbedili da Božić provedu u miru i bez neželjenih gostiju, a vremenom se, prema predanju, običaj proširio i na ostale velike hrišćanske praznike.
"Verovatno je da u priči ima malo istine jer su Srbi i u drugim slučajevima nalazili načina da izvdraju turskim osvajačima. Iako je nju danas nemoguće potkrepiti istorijskim izvorima, svakako je reč o simpatičnoj božićnoj legendi", zaključuje Sremčević.
Zato kada danas sednete za prazničnu trpezu i na njoj nađete svinjsko pečenje, uz čašicu (ili dve) ispričajte prijateljima i porodici priču o svinjetini, i Srbima i Turcima.Sve ćete nasmejati i gozbu nastaviti u dobroj atmosferi.
(Dnevno)
