Bili su najlepši par Beograda, a onda je jedno pismo poslalo u smrt: Velika tragedija zavila je dve porodice u crno
Ivan Ivo Lola Ribar, narodni heroj i revolucionar, rođen je 23. aprila 1916. godine u mestu Ćoslije, tada u Austrougarskoj. Tokom svog kratkog, ali veličanstvenog života, postao je simbol borbe protiv fašizma i jedan od najuticajnijih mladih vođa u tadašnjoj Jugoslaviji. Diplomirao je pravo u Beogradu i bio jedan od najistaknutijih organizatora studentskog i omladinskog pokreta.
Kao sekretar CK SKOJ-a i predsednik USAOJ-a, Ribar je ostavio neizbrisiv trag u istoriji antifašističke borbe. Bio je glavni urednik listova „Narodnooslobodilačka borba“ i „Borba“, pokazujući svoju harizmu i intelektualnu snagu i u medijima.
Sudbonosni let: Smrt uoči misije
Krajem 1943. godine, sve je bilo spremno za Drugo zasedanje AVNOJ-a. Planirana je i prva vojna misija Narodnooslobodilačkog pokreta u Kairo. Ivo Lola Ribar je izabran za njenog šefa.
Međutim, 27. novembra 1943. godine, neposredno pred poletanje sa Glamočkog polja, neprijateljska granata je pogodila avion. Ivo Lola Ribar je poginuo na licu mesta – imao je samo 27 godina.
Zvanična verzija kaže da je stradao u bombardovanju, ali godinama kasnije pojavile su se teorije o mogućoj unutrašnjoj zaveri. Neki autori, poput Momčila Jokića, tvrdili su da je Ivo uklonjen jer je predstavljao političku pretnju Josipu Brozu Titu.
Ljubav koja nije preživela rat
Najlepši deo ove tragične priče je ljubav između Ive Lole Ribara i njegove verenice Slobode Trajković. Sloboda je rođena 1918. godine u Vrnjačkoj Banji, a u Beogradu je studirala hemiju. Njihovu ljubavnu priču započeo je njen brat Miroslav, koji ih je upoznao 1937. godine.
„Od prvog susreta je počela ljubav, velika i predivna,“ svedočila je kasnije Slobodina sestra Milica.
Nažalost, Drugi svetski rat ih je razdvojio – Ivo je otišao u borbu, a Sloboda se vratila u porodični dom. Upravo tada, nastalo je jedno od najpotresnijih ljubavnih pisama.
Pismo koje nikada nije stiglo
U pismu koje joj je napisao, Ivo je ostavio srce na papiru:
"Najdraža, jedina moja!
U mom životu postoje samo dve stvari: moja služba našem svetom cilju i moja ljubav prema tebi…
Ako primaš ovo pismo – ako, dakle, ja ne doživim taj veliki čas – nemoj mnogo tugovati…"
Ali pismo nije stiglo do nje. Slobodu je uhapsila Specijalna policija Nedićeve vlade. Odvedena je na saslušanje i mučenje, a kada je odbila da napiše pismo koje bi odalo Lolinu lokaciju, poslata je u Banjički logor. Ugasila se 9. maja 1942. godine, zajedno sa svojom porodicom – ugušeni u gasnoj komori.
Poslednje reči o Slobodi
U svom poslednjem pismu ocu, Lola je napisao:
– Moja Sloboda, onako mala i nežna, pošla je u smrt kao na šetnju, s osmehom, koji je uvek bio njen…
Godine kasnije, ime Slobode Trajković nosi jedna ulica na Voždovcu, a njenu sudbinu ovaplotila je i književnica Nada Marinković u knjizi „Legenda o devojci Slobodi“.
Inspiracija
Glumica Sloboda Mićalović nosi ime baš po Slobodi Trajković. Njen otac, Dragan Mićalović, dok je igrao monodramu „Ivo Lola Ribar“, odlučio je da svojoj ćerki podari ime u čast Loline verenice.
– To je jedna od najlepših i najtragičnijih priča naše istorije – rekla je Sloboda Mićalović u jednoj emisiji.
I tako, generacije kasnije, kroz umetnost, sećanje i reči, živi priča o velikoj ljubavi i herojstvu koje smrt nije mogla da prekine.
Bonus video: Ovako izgleda unutrašnjost čuvenog Plavog voza Josipa Broza Tita