Sulejman Veličanstveni je zbog Hurem prekršio 2 pravila: Osmansko carstvo se treslo zbog ovog poteza vladara
Harem je vekovima zaokupljao maštu evropskih putopisaca i intelektualaca. Oni su ga predstavljali kao simbol dekadencije, mesto uživanja i ženske potčinjenosti, koristeći takvu sliku da opravdaju kolonijalne pohode i ideju o kulturnoj superiornosti Zapada.
“Sultanat žena” i optužbe za propast
Tokom 17. i 18. veka i sami Osmanlije su, pod uticajem stereotipa, ženama u haremu pripisivali odgovornost za krize carstva. Taj period kasnije je nazvan “sultanat žena”, često s negativnim prizvukom, iako su savremeni istoričari dokazali da su žene igrale mnogo konstruktivniju ulogu.
Jedna žena - jedan sin
Jedno od najvažnijih pravila u Osmanskom carstvu bilo je da svaka konkubina može da rodi samo jednog sina. Dopušteno je da ima više kćerki, ali nakon rođenja sina, odnos sa sultanom bio bi prekinut.
Cilj ovog pravila bio je očuvanje dinastije – što više konkubina je rađalo sinove, veće su bile šanse da dinastija opstane.
Kada bi princ stasao, dobijao je svoju provinciju (sandžak), gde bi ga uvek pratila majka. Da je jedna konkubina imala više sinova, ne bi mogla da prati svakog od njih, što je ugrožavalo tradiciju.
Sulejman Veličanstveni i Hurem Sultan – prekretnica
Najveći prelom desio se u 16. veku, tokom vladavine Sulejmana Veličanstvenog. On je napustio dotadašnje pravilo “jedna žena – jedan sin” i svoj život vezao za jednu konkubinu, Hurem Sultaniju (Rokselanu).
Hurem je rodila više sinova, ostala u Istanbulu umesto da prati decu u provinciju, i postala prva žena koja je ravnopravno učestvovala u političkom životu.
Zabrana brakova za sultane
U prvim vekovima Osmanlija sultani su sklapali političke brakove, naročito sa Vizantijom i srpskim vladarskim porodicama. Međutim, od 15. veka to je postalo nepoželjno.
Sultan Mehmed II zakonski je zabranio brakove vladara sa haremkinjama, muslimankama slobodnog porekla ili princezama drugih dinastija.
Time je harem postao jedini izvor potomstva.
Ipak, i ovo pravilo je prekršio Sulejman Veličanstveni kada se oženio Hurem Sultaniju. Kasnije su samo još četiri žene postale zakonite supruge sultana – među njima Nurbanu i Safije.
Sudbina konkubina nakon smrti sultana
Konkubine su iz harema izlazile u dva slučaja:
- ako je njihov princ bio pogubljen – tada su one i njihove kćeri bile udavane i uglavnom nestajale iz političkog života,
- nakon smrti sultana – tada su se sve njegove žene i ćerke selile u Stari dvor (Eski Saraj), dok su uz novog vladara u Topkapi dolazile njegove odabrane žene.
Pravila su bila stroga:
- žene jednog sultana nikada nisu mogle preći u harem njegovog naslednika,
- niti su se konkubine za prinčeve birale iz očevog harema.
Trudnoća, pritisci i verovanja
Poseban pritisak postojavao je na ženama u haremu, jer je rođenje sina (šehzada) bilo ključno za stabilnost dinastije.
Pogledajte u galeriji footgrafije iz serije "Sulejman Veličanstveni":
Verovalo se da žene treba da čuvaju noge od hladnoće i da izbegavaju kiselu i slanu hranu, jer se smatralo da ona sprečava začeće. Ako trudnoća izostane, pribegavalo se i sujevernim metodama – od kupanja u hamamu do mazanja stomaka posebnim smolama. Žene su koristile i biljne napitke, odlazile na sveta mesta i molile se kako bi izbegle pobačaje i ostvarile željenu trudnoću.
Prava trudnica i zabrana pobačaja
Osmansko pravo je štitilo i majku i nerođeno dete. Pobačaj bez opravdanog razloga bio je kažnjiv, jer se verovalo da utiče na smanjenje populacije. Tokom vladavine Selima III i Mahmuda II izdavana su sultanska naređenja koja su zabranjivala prekid trudnoće, a u vreme Tanzimata uvedene su i zakonske kazne – od novčanih, do progonstva i teškog rada.
Porođaji u palati i proslave rođenja
U Osmanskom dvoru rođenje deteta, posebno sina, imalo je ogroman značaj. Majka princa sticala je posebnu moć i status u haremu. Tokom vekova u palati je rođeno preko 500 dece, a rođenje šehzada pratila su raskošna slavlja – od topovskih plotuna do gozbi i predstava.
Hroničari poput İdris-i Bitlisija beležili su radost i raskoš povodom rođenja prestolonaslednika, dok su se u kasnijim vekovima organizovale i svečane povorke, muzika mehtera i deljenje milostinje narodu.
Politički i diplomatski značaj harema
Žene iz harema, od Hurem do Kosem sultanijee, gradile su vakufe, džamije i javne zadužbine, a istovremeno održavale diplomatske kontakte s evropskim kraljicama i vladarima. Time su pokazale da, iako fizički povučene, nisu bile isključene iz javne i međunarodne politike.
Bonus video: Sulejman Veličanstveni svakog dana na Kurir televiziji u 20.50