Petrija Obrenović bila je prva Srpkinja koja se udala u venčanici: Knez Miloš joj izabrao muža sa Zapada, nije želeo da bude seljančica
Petrija Obrenović bila je najstarija ćerka kneza Miloša i prvo njegovo dete koje je preživelo rane godine detinjstva. Upravo zbog toga zauzimala je posebno mesto u njegovom životu. Iako poznat kao strog, patrijarhalan i nepopustljiv vladar, knez Miloš je prema Petriji pokazivao izuzetnu nežnost i pažnju. Kada je došlo vreme za udaju, priredio joj je svadbu kakva se tada nije pamtila – događaj koji je Srbiju, makar simbolično, približio evropskim dvorovima.
Detinjstvo i porodično poreklo
Rođena je 1808. godine u selu Brusnica, u današnjoj opštini Gornji Milanovac. Kao dete rasla je u porodici u kojoj obrazovanje ženske dece nije bilo prioritet. Knez Miloš nije verovao u školovanje devojaka, pa ni njegova omiljena ćerka nije imala formalno obrazovanje u mladosti. Ipak, Petrija je, svesno ili ne, postala nosilac novih ideja i promena koje su iz Evrope polako stizale u Srbiju.
Njeni savremenici opisivali su je kao tihu, povučenu i blagu devojku, snažno vezanu za porodicu, a naročito za oca. Govorila je malo, retko je podizala pogled i uvek se držala u senci, kako beleže hroničari i Istorijski zabavnik. Sa druge strane, knez joj je pokazivao naklonost na način koji je smatrao primerenim – darovima, brigom i pažljivo biranim prosima.
Život u konaku i evropski duh
Porodični konak u Kragujevcu, gde je Petrija od milošte zvana Perka provodila najviše vremena sa majkom, bio je uređen po tadašnjim evropskim merilima. Posebno se isticalo porcelansko posuđe iz Beča, koje je predstavljalo pravu retkost. Kada je stasala za udaju, knez joj je poklonio i dijamantsku dijademu, znak posebne očinske pažnje.
Na Milošev poziv, iz Sremskih Karlovaca u Srbiju je došao slikar Pavle Đurković kako bi naslikao vladara i njegovu porodicu. Tako je 1824. godine nastao portret kneza Miloša, jedna od prvih poznatih slika u oslobođenoj Srbiji, a Petrija je postala prva žena u zemlji koja se našla na portretu. Nažalost, taj prikaz danas nije sačuvan.
Biranje mladoženje i strogi običaji
Iako je imala udvarače već sa 13 godina, knez Miloš nije želeo da je uda olako. Sa braćom Jovanom i Jevremom obilazio je ugledne porodice, raspitujući se o potencijalnim mladoženjama. Na kraju je izbor pao na Teodora Bajića, obrazovanog i imućnog trgovca iz Zemuna, koji je govorio više jezika i studirao finansije u Beču.
Petrija je tada imala svega 15 godina. Sa budućim suprugom se nije susrela pre zvanične prosidbe, kao ni on sa njom, što je bilo u skladu sa tadašnjim običajima. Miloš je, međutim, imao ambiciozan plan – želeo je da svadba njegove ćerke bude nezapamćena.
Svadba koja je ušla u istoriju
Još tokom priprema za prosidbu uređivani su drumovi ka Kragujevcu, a u konaku su izrađeni stolovi i stolice, što je u zemlji navikloj na sofre i tronošce bilo pravo čudo. Do tada su se srpske devojke udavale u narodnoj nošnji ili jednostavnijim haljinama, ali Miloš nije želeo da njegova ćerka izgleda "kao obična seljančica", naročito jer je mladoženja dolazio "sa Zapada".
Venčanje Petrije Obrenović i Teodora Bajića održano je 25. maja 1824. godine u Beogradu. Mlada je nosila belu haljinu od venecijanske svile, veo, bele čarape, svileni pojas i cipele na dugmiće. Posebnu pažnju izazvali su suncobran i lepeza, pokloni mladoženje, dotad neviđeni u Beogradu. Po izlasku iz crkve, kumovi su bacali novčiće okupljenima, još jedan običaj koji je tada bio novina.
Slavlje je trajalo dva dana, ali knez Miloš nije prisustvovao svadbi. Ćerku je ispratio iz Kragujevca, a potom joj poslao pismo sa blagoslovom: "Savršeni svoj blagoslov šaljem, da sa suprugom srećna budeš i zadovoljna i sva blaga ovog sveta s njim nerazlučno da uživaš".
Život nakon udaje i kasnije obrazovanje
Petrija se nakon venčanja preselila u Zemun, gde je vodila život imućne žene tog doba. Obrazovala se naknadno, zajedno sa svojom decom, dok su njima predavali najbolji učitelji. Imala je četiri sina: Lazara, Nastasa, Jevrema i Miloša, koji je kasnije stekao baronsku titulu. Preminula je u Napulju 1871. godine, nadživela je roditelje, braću i sestru, ostavivši iza sebe trag žene koja je spojila patrijarhalni svet Srbije i nove evropske običaje.
Petrijina pisma knezu Milošu
Zahvaljujući istraživačkom radu dr Tatjane Brzulović Stanisavljević, sačuvana su i objavljena pisma koja je Petrija razmenjivala sa ocem, objedinjena u radu "Pisma kneginje Petrije svome ocu knjazu Milošu Obrenoviću". Jedno od najpoznatijih je božićno pismo iz 1851. godine, u kojem se jasno vidi njena odanost, skromnost i duboko poštovanje prema ocu:
"Vršac, 17/29. decembar 1851. Vaša svetlost, premilostivejši babo! Nastupajuće praznike Roždestvo Hristovo, Novo leto, Bogojavljenje Gospodnje, uzimam sebi slobodu sa mojom decom Vašoj svetlosti čestitati… Primite, svetli roditelju, ove iskrene želje od Vaše pokorne kćeri… Najpokornjejša kćer Petrija."
Ova pisma danas predstavljaju dragoceno svedočanstvo o ličnosti Petrije Obrenović, ali i o jednom vremenu u kojem su se tradicija i modernost prvi put sudarile u životima srpskih vladarskih porodica.
(Kurir.rs/Izvor:IstorijskiZabavnik)
Pogledajte video: U ovom srpskom selu leži cela istorija Balkana