Slušaj vest

Na prvi pogled, danas izgleda kao običan zarđali metalni poklopac usred napuštenog kompleksa na hladnom severu Evrope. Ipak, ispod njega nalazi se jedno od najneobičnijih mesta na planeti - Kolska superduboka bušotina, najdublja rupa koju je čovek ikada iskopao.

Skrivena u tundri Kolskog poluostrva, nedaleko od granice s Norveškom, ova bušotina ima prečnik od svega oko 23 centimetra, ali se spušta neverovatnih 12.262 metra u dubinu. Upravo zbog toga decenijama izaziva fascinaciju naučnika, istraživača i radoznalih putnika.

Pogledajte u galeriji kako izgleda napušteno mesto:

Sovjetski naučnici želeli su da izbuše rupu duboku 15 kilometara, ali ih je unutrašnjost Zemlje zaustavila mnogo ranije. Kolska superduboka bušotina i danas je najdublja rupa koju je čovek ikada iskopao. Foto: Printscreen/YouTube/Science Channel

Sovjetski projekat koji je trebalo da probije granice nauke

Radovi su počeli 1970. godine u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Cilj je bio ambiciozan: bušiti do dubine od 15 kilometara i istražiti slojeve Zemljine kore o kojima se do tada znalo vrlo malo.

Za taj posao korišćene su posebno konstruisane mašine, među kojima su bile Uralmaš-4E, a kasnije i Uralmaš-15000, jer standardna tehnologija nije mogla da izdrži uslove koji vladaju duboko ispod površine.

Zarđali poklopac Kolske superduboke bušotine u napuštenom istraživačkom kompleksu na severu Rusije
Metalni poklopac Kolske superduboke bušotine na napuštenom kompleksu na Kolskom poluostrvu Foto: Printscreen/YouTube/Science Channel

Bušenje je trajalo godinama, a svaka nova dubina donosila je nova iznenađenja. Naučnici su očekivali ekstremne uslove, ali ono što su zatekli pokazalo se još zahtevnijim.

Zašto bušotina nikada nije stigla do planiranih 15 kilometara?

Iako je cilj bio 15 kilometara, bušenje je zaustavljeno na dubini od 12,2 kilometra. Glavni problem bila je temperatura.

Na toj dubini izmereno je oko 200 stepeni Celzijusa, što je ozbiljno otežavalo rad opreme. Procene su pokazivale da bi na 15 kilometara temperatura mogla da dostigne najmanje 300 stepeni Celzijusa, što tadašnja mehanizacija jednostavno nije mogla da izdrži.

Stene su se na tim dubinama ponašale gotovo „kao plastika”, što je dodatno komplikovalo održavanje bušotine. Uz tehničke probleme, projekat je pritiskao i manjak novca, pa je istraživanje na kraju obustavljeno.

Metalni poklopac Kolske superduboke bušotine na napuštenom kompleksu na Kolskom poluostrvu
Metalni poklopac Kolske superduboke bušotine na napuštenom kompleksu na Kolskom poluostrvu Foto: Printscreen/YouTube/Science Channel

Bušotina je zatvorena metalnim poklopcem pričvršćenim sa 12 vijaka, a kompleks je kasnije napušten.

Šta su naučnici pronašli u najdubljoj rupi na svetu?

Iako nije stigla do planirane dubine, Kolska superduboka bušotina donela je izuzetno važna otkrića.

Jedno od najvećih iznenađenja bila je voda pronađena na dubinama za koje se ranije verovalo da su potpuno suve. Na dubinama između tri i šest kilometara naučnici su otkrili prisustvo vode, što je promenilo način na koji se razmišljalo o dubljim slojevima Zemljine kore.

Još jedno fascinantno otkriće bili su mikroskopski fosili pronađeni na dubini od oko 6,7 kilometara. Reč je o fosilnim ostacima drevnih mikroorganizama, što je dodatno pokazalo koliko je istorija života i geoloških procesa složenija nego što se ranije pretpostavljalo.

Metalni poklopac Kolske superduboke bušotine na napuštenom kompleksu na Kolskom poluostrvu
Metalni poklopac Kolske superduboke bušotine na napuštenom kompleksu na Kolskom poluostrvu Foto: Printscreen/YouTube/Science Channel

U bušotini su zabeležene i visoke koncentracije gasovitog vodonika, što je naučnicima pružilo nove uvide u procese koji se odvijaju duboko ispod površine Zemlje.

Samo 0,002 odsto puta do centra Zemlje

Koliko god 12 kilometara zvučalo impresivno, ta dubina je zapravo veoma mala u odnosu na veličinu naše planete.

Kolska bušotina probila je samo deo Baltičkog štita, čija se debljina procenjuje na oko 35 kilometara. Još upečatljivije zvuči podatak da je, u poređenju s rastojanjem do centra Zemlje, čovek uspeo da prodre samo oko 0,002 odsto tog puta.

Drugim rečima, decenije rada, ogromna ulaganja i najnaprednija tehnologija tog vremena omogućili su naučnicima da tek zagrebu površinu planete.

I Nemci su pokušali da buše duboko u Zemlju

Kolska bušotina nije bila jedini veliki pokušaj da se zaviri u Zemljinu koru. Godine 1990. sličan projekat pokrenut je i u Bavarskoj, u Nemačkoj.

Jurij Smirnov iz ekspedicije za geološka istraživanja Kolske superduboke bušotine
Jurij Smirnov iz ekspedicije za geološka istraživanja Kolske superduboke bušotine Foto: Alexey Varfolomeev / Sputnik / Profimedia

Nemački istraživači stigli su do dubine od 9.101 metar, ali su i oni naišli na isti problem — ogromnu temperaturu. Na toj dubini izmereno je čak 260 stepeni Celzijusa. Stene su se u takvim uslovima ponašale gotovo kao tečnost, pa je bilo nemoguće održavati rupu prohodnom.

I taj projekat je na kraju morao da bude obustavljen.

Danas je ostao samo poklopac, ali i legenda

Danas je kompleks Kolske superduboke bušotine napušten, zarastao i daleko od naučnog sjaja koji je nekada imao. Ipak, to mesto i dalje privlači radoznalce, istraživače i ljubitelje neobičnih lokacija.

Kolska superduboka bušotina nije stigla do 15 kilometara, niti je približila čoveka centru Zemlje onoliko koliko su naučnici maštali. Ali je pokazala nešto jednako važno — koliko malo zapravo znamo o svetu koji se nalazi ispod naših nogu.

 Video: Teslino pismo nakon streljanja u Kragujevcu

02:46
OTKRIVENO TESLINO PISMO NAKON STRELJANJA U KRAGUJEVCU: Bes izbija iz svake rečenice - UBILI su SRPSKU DECU! (KURIR TELEVIZIJA) Izvor: Kurir televizija