DR BRANISLAVA PAVLOVIĆ ZA LENU O DEPRESIJI: Da adolescencija ne bude samo turbulencija
Foto: Profimedia

PORODICA

DR BRANISLAVA PAVLOVIĆ ZA LENU O DEPRESIJI: Da adolescencija ne bude samo turbulencija

Život -

Ne pokušavajte da umanjite probleme deteta. Potražite pomoć stručnjaka jer depresija je drugi vodeći uzrok smrti među mladima uzrasta od 15 do 25 godina

Svi znamo da je vreme adolescencije i vreme velikih promena. Skokovi u sazrevanju mladih danas mogu gotovo dnevno da se prate, ali krize kojima su skloni često teže primećujemo. Stres sami prihvatamo kao normalnu pojavu, imamo sve manje vremena za brigu o sebi, a i naslednike ostavljamo da se u vrtlogu modernog doba snalaze kako znaju i umeju. I ne pomišljamo da bi depresija mogla da ih odvuče u životni ponor.

Statistika je neumoljiva Čak 50 odsto svih depresivnih poremećaja javlja se pre četrdesete godine, a od toga 20 odsto u cvetu mladosti. Poslednjih godina postotak je viši, ne samo zbog poboljšane dijagnostike već, pre svega, zbog stila života. Mlade brzina i promene, uz njihove godine (nisu ni deca ni odrasli ljudi), mogu da unazade do neprepoznavanja. Postaju napeti i razdražljivi, nekad potpuno ravnodušni, bezidejni. Gube životnu radost i, što je najtragičnije, mogu sebi da naškode.

foto: Privatna Arhiva

Kako da prepoznamo mladalačku depresiju i pomognemo ugroženom adolescentu (i ne doživimo, ne daj bože, ono najgore) čitaoce Lene savetuje Branislava Pavlović, dipl. psiholog i sistemski porodični terapeut. - Adolescencija je uvek buran period jer dolazi do brojnih fizičkih, emocionalnih, psiholoških i socijalnih promena. Svako ko je odgajao tinejdžera zna koliko ovo vreme može da bude zahtevno, komplikovano. Da bi krenulo napred, dete neretko napravi nekoliko koraka unazad - prilagođavanje novom telu, stvaranje nove ličnosti i traženje samostalnosti nije nimalo lak posao. Blage depresije koje to prate, tj. promene raspoloženja, prolazne su pojave i odnose se na zdravog adolescenta. Ali da li će baš u ovom pravcu teći psihički razvoj, zavisi od brojnih faktora. Veoma su važni nasleđe, biološki i psihički kod, uticaj okoline...

Roditelji umeju dobrano da "zabibere" ovaj period. Preterana očekivanja, kažnjavanje zbog neuspeha u školi, problemi u okviru porodice, stalna ukazivanja na nezrelost mogu kod mlade osobe da razviju niz reakcija i simptoma. - Sve to njih izlaže razočaranjima. Iz koloseka ispadaju i zbog doživljenog nerazumevanja u okviru vršnjačke grupe, svađe s najboljim drugom/drugaricom, nerazumevanja od strane devojke ili momka.

Do depresije nije veliki korak ako su mladi uporno izloženi različitim, često suprotnim, uticajima porodice, društva, škole. Naravno, ne reaguju svi isto. - Vaše dete, ili mlada osoba o kojoj vodite računa, ne mora da odaje sliku tužne, bezvoljne osobe. Obratite pažnju ako ima česte glavobolje, bol u stomaku, ako kod nje zapažate znake hipohondrije. Strahovi, ali i buntovničko ponašanje i bes, isto se podrazumevaju. Tinejdžeri mogu da imaju i delinkventno i promiskuitetno ponašanje.

Budite tu s njim i za njega Zna se da roditelji ne mogu da utiču u potpunosti na to kakvo će im dete biti. Zato je njihov najvažniji zadatak, poručuje Branislava Pavlović, da s detetom grade i neguju topao i blizak odnos kako bi se ova bolest, baš kao dijabetes ili povišen krvni pritisak (često idu udruženo), predupredila. - Ne možemo baš da sprečimo da dete ima neki problem ili da postane depresivno, ali svakako možemo da utičemo da nam odnos s detetom bude dobar. Važno je da u svakom trenutku može da nam se obrati, da znamo šta se s njim dešava. Ono mora da bude uvereno da ga nećemo osuđivati i kažnjavati, već da smo uz njega kao podrška, neko ko će s njim, zajedničkim snagama, pokušati da reši problem.

Roditelji, ujedno, treba da nauče da budu uporni u nameri da razgovaraju s detetom, ali i smireni, otvoreni. - Recite mu slobodno ako ste primetili neke promene u njegovom ponašanju koje vas brinu. Upitajte ga kako se oseća, da li mu se nešto, eventualno, dogodilo. Dobro ga poslušajte, ne prekidajte ga kritikama ili negiranjem postojanja problema. Možda je za vas to samo neka sitnica, za njega problem može da bude velik kao planina: uvažite i uzmite za ozbiljno sve što govori! Možda će adolescentu biti potrebno vreme, ili nekoliko razgovora, da prevali preko usana šta ga muči. Budite strpljivi, zdravlje vašeg deteta je prioritet. Ponudite i pomoć stručnog lica. To će omogućiti da vaš naslednik u budućnost uplovi sigurniji i uspešniji. U svakom pogledu.

foto: Profimedia

OBRATITE PAŽNJU - kad dete izgleda tužno, potišteno, prazno - otežano uči - postiže sve lošiji uspeh u školi - ima problema s pažnjom - zaboravlja - napusti aktivnosti/ hobije koji su mu pričinjavali zadovoljstvo - ima problema sa autoritetom - iskazuje često bes/ljutnju, telesni nemir i osećaj krivice - ima poteškoća u spavanju i ishrani

PUT DO OZDRAVLJENJA Zapamtite, roditelji nisu svemogući. U borbu protiv depresije mladih treba uključiti psihologe, pedagoge, školske lekare, socijalne radnike, po potrebi i psihijatre, odnosno stručnjake drugih profila.

ŠTA POGODUJE RAZVOJU SIMPTOMA: Poremećaj prilagođavanja: uglavnom je prolazni psihički poremećaj koji se povezuje s nesposobnošću rešavanja konflikata u porodici i okruženju. Zaustavljanje u razvoju i regresivno ponašanje (poremećaji ishrane, spavanja i psihosomatske reakcije) upućuju na psihijatrijske simptome. Poremećaj identiteta: javlja se u periodu kad mladi počinju da se odvajaju od načina života roditelja ili staratelja, od vrednosti koje su od njih usvojili. Nastoje da postanu ličnosti za sebe, misle da treba da ostvare više životne slobode. Proces se ne odvija uvek lako, mogući su iskazivanje straha (emocionalni nemir), razdražljivost, nagle promene raspoloženja, smetnje u spavanju i ishrani, uzimanje prekomernih količina alkohola, povezivanje s narkoticima, pokušaji samoubistva...

Kriza odlučivanja: mladi često imaju i velike teškoće prilikom donošenja odluka, ne samo svakodnevnih već značajnijih - izbor škole, zanimanja, partnera.

Kriza intimnosti: oslikava se tokom započinjanja ostvarivanja odnosa s vršnjacima, kroz vezu s partnerom i sa odraslima izvan porodičnog kruga. Poremećaj polnog identiteta najčešći je u periodu kasne adolescencije. Izražavaju ga putem straha - panika je česta pojava. Izražen je i upliv u vezu bez razmišljanja, nekad smatraju da će tako brže poboljšati odnose s ljudima i razrešiti konflikte u sebi.

(Branka Mitrović, Foto: Profimedia)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track