Mnogi sipaju jestivo ulje da se reše neprijatnih mirisa iz wc šolje: Majstori objasnili kada je to moguće
Dodavanje ulja u toaletnu šolju predstavlja starinsku metodu kojom se sprečava prodiranje neprijatnih mirisa iz odvodnih cevi tokom dužeg boravka van kuće, zbog čega se mnogi odlučuju na ovaj korak pre polaska na letovanje ili zimovanje. Ipak, neophodno je razumeti pod kojim uslovima ovaj trik zaista vrši funkciju, a kada može postati uzročnik ozbiljnih kvarova.
Među brojnim savetima za vođenje domaćinstva koji godinama opstaju na internetu, ovaj metod stalno iznova privlači pažnju korisnika. Iako zvuči neobično, postupak ima utemeljenje u fizici – koristi princip zadržavanja tečnosti u sifonu kako bi se blokirali gasovi iz mreže. Međutim, majstori naglašavaju da ovakva praksa nosi rizike i da neadekvatna primena može trajno oštetiti kućne instalacije.
Fini sloj masnoće koji pliva na vodi drastično usporava njeno isparavanje iz odvoda, čime se onemogućava da smrad iz cevi dospe u unutrašnjost doma. Iz tog razloga, ovaj postupak je popularan među vlasnicima vikendica, nekretnina koje se izdaju ili objekata u kojima se ne boravi redovno.
Nasuprot koristima, stručnjaci ukazuju i na tamnu stranu ovog rešenja. Masnoća se pod određenim okolnostima lepi za unutrašnje zidove cevi, skuplja dlake i prljavštinu, te postepeno formira čepove koji blokiraju protok. Zbog toga ova preventivna mera neretko napravi znatno veću štetu nego korist.
Zašto se koristi i kada je najefikasniji
Osnovni motiv za primenu ovog trika jeste blokada gasova iz kanalizacije. Kada se nivo vode u slivniku smanji usled sušenja, vazduh iz cevi slobodno struji ka prostorijama. Masni premaz na površini stvara nepropusnu branu koja čuva vodeni stub u njegovoj primarnoj funkciji.
Ova metoda se najčešće praktikuje u sledećim situacijama:
- u kućama za odmor koje tokom zimskih meseci ostanu zaključane,
- u nekretninama u kojima niko ne boravi mesecima,
- u objektima gde je snabdevanje vodom periodično prekinuto,
- kao mera zaštite gumenih delova i zaptivaka od potpunog isušivanja.
Treba napomenuti da i profesionalni vodoinstalateri ponekad koriste minimalne količine tehničkih ili silikonskih maziva kako bi očuvali mehanizme unutar vodokotlića i produžili rok trajanja zaptivnih gumica. Ipak, ta procedura se bitno razlikuje od samostalnog sipanja prehrambenog ulja u šolju i izvodi se isključivo po smernicama proizvođača sanitarija.
Rizici i potencijalne opasnosti za cevi
U objektima koji se retko posećuju, prirodno je da voda iz slivnika polako nestaje. Gubitkom te barijere, smrad nesmetano ispunjava toalet, kuhinju i ostale delove stambenog prostora. Nekoliko kašika masnoće rešava ovaj problem tako što konzervira preostalu vodu tokom perioda odsustva vlasnika.
Iz tog razloga, mnogi pre odlaska na put sipaju tečnost u šolju, lavabo ili podne rešetke. Ipak, struka savetuje oprez sa doziranjem, jer prekomerne količine stvaraju opasne naslage. Upotreba jestivih, kuhinjskih ulja nosi najveći rizik jer se ona zgušnjavaju unutar cevi.
Glavne mane ove metode obuhvataju:
- formiranje tvrdokornih masnih naslaga u odvodima,
- otežano i skuplje čišćenje kanalizacione mreže,
- remećenje rada i funkcije septičkih jama,
- uništavanje korisnih bakterijskih kultura koje razlažu otpad.
Takođe, masnoće koje završe u otpadnim vodama otežavaju rad fabričkih sistema za prečišćavanje tečnosti. Zbog toga se savetuje da se ovaj trik primenjuje samo u krajnjoj nuždi, dok je za dugotrajnu zaštitu uvek bolje izabrati namenske artikle.
Bezbedne alternative i pravilno doziranje
Za eliminaciju neprijatnih mirisa postoje znatno pouzdaniji načini koji ne ugrožavaju prohodnost cevi. Kao adekvatna zamena mogu poslužiti:
- specijalizovani gelovi za sanitarije koji sprečavaju širenje smrada,
- namenske tablete za održavanje higijene i svežine unutar šolje,
- silikonski premazi koji štite spojeve i gumice od pucanja,
- hermetički poklopci i čepovi za slivnike koji fizički zatvaraju odvod.
Najprostiji i najzdraviji način preventive jeste povremeno puštanje vode kroz sistem kako bi se nivo u sifonima dopunio. Ako se ipak odlučite za upotrebu ulja pre dugog odsustva, stručnjaci predlažu korišćenje mineralnog, vazelinskog ili silikonskog ulja umesto biljnog. Biljne varijante treba koristiti samo u ekstremnim situacijama i u minimalnim dozama.
Za toaletnu šolju sasvim su dovoljne dve do tri velike kašike (između 30 i 50 mililitara), dok je za slivnik lavaboa dovoljna svega jedna supena kašika. Ova metoda ima opravdanje isključivo u objektima koji se potpuno konzerviraju, dok u stanovima sa stalnim priključkom na gradsku mrežu za tim uglavnom nema nikakve potrebe.
Pogledajte video: Kako vršiti nuždu u javnom WCu