Izabela je zbog majke postala anoreksična: Živela na pahuljicama, bolelo je i kad se tušira, a onda se desilo najgore
"Nikada neću moći da imam dugu kosu. Izgubila sam zube. A grudi su mi kao kod sedamdesetogodišnje žene", zapisala je Izabel Karo u svojoj potresnoj autobiografiji "Devojčica koja nije želela da se ugoji". Njena teška i kratka životna drama pruža potresno svedočenje o tome koliko su poremećaji u ishrani razorni, ali i koliko postupci roditelja mogu opteretiti odrastanje i psihičko zdravlje deteta.
Izabel je rođena 12. septembra 1982. godine u Marselju. Njen otac Kristijan, poslovni čovek, često je odsustvovao od kuće zbog poslovnih putovanja, pa se majka Mari u potpunosti fokusirala na ćerku. Iako po struci učiteljica, Mari se nakon rođenja Izabel posvetila isključivo njenom vaspitanju.
Pogledajte u galeriji fotografije Izabel Karo:
Ipak, prema Izabelinim rečima, ta posvećenost vremenom je prerasla u bolesnu posesivnost. Iz straha od samoće i mogućnosti da je ćerka jednog dana napusti, majka je nastojala da u potpunosti kontroliše njen život. Svojim postupcima sprečavala ju je da se druži sa vršnjacima i ograničavala joj izlaske, verujući u neobičnu ideju da boravak na svežem vazduhu podstiče brži rast dece. Stalno je merila njenu visinu i težinu, teško podnoseći svaki znak fizičkog sazrevanja.
Kako bi umirila majku i sprečila njenu tugu, mala Izabel je počela drastično da smanjuje unos hrane. Dnevno bi pojela tek nekoliko kockica čokolade i malo kukuruznih pahuljica. Iako je osećala neprekidnu glad, iz straha od majčine reakcije nije smela da traži više, što je ozbiljno narušilo njeno zdravlje.
Simbol borbe protiv anoreksije
Već sa 13 godina Izabel se razbolela od teškog oblika nervne anoreksije. Pri visini od 165 centimetara imala je svega 25 kilograma i često je hospitalizovana. Iako je već u tinejdžerskom uzrastu shvatila opasnost svog stanja i želela da se izleči, pod stalnim majčinim nadzorom oporavak je bio gotovo nemoguć.
Šira javnost saznala je za nju 2007. godine, kada ju je italijanski fotograf Olivijero Toskani angažovao za kampanju "Ne anoreksiji". Sa 25 godina imala je samo 28 kilograma. Fotografija njenog narušenog tela obišla je planetu i postala potresno upozorenje na opasnosti ove bolesti.
"Fizičke i psihičke patnje kroz koje sam prošla mogu da navedu druge devojke da zastanu i razmisle. Ako moje fotografije pomognu makar jednoj osobi da se oslobodi tog zarobljeništva, onda je sve ovo imalo smisla," izjavila je tada, naglašavajući da anoreksija nije izbor, već opasan poremećaj.
Njeno telo bilo je toliko iscrpljeno da su joj čak i kapi vode pri tuširanju izazivale jak bol, dok je svako jutro započinjala u fizičkim grčevima.
Tragičan slom čitave porodice
Iako je maštala o jednostavnim stvarima, ljubavi i tome da postane majka, lekari su je upozoravali da je za to neophodno da dobije na težini. Nažalost, njen organizam nije uspeo da se oporavi. Preminula je 17. novembra 2010. godine u bolnici u Parizu usled teške respiratorne infekcije, u 28. godini i sa svega 19 kilograma.
Njen odlazak bio je koban po porodicu. Dva meseca kasnije, 18. januara 2011. godine, njena majka Mari oduzela je sebi život. Otac Kristijan je nakon gubitka porodice pokrenuo tužbu protiv zdravstvene ustanove, optužujući lekare za nemar, ali ishod tog procesa nije poznat javnosti.
(Kurir.rs/NYTimes)
Pogledajte video: Arijana Grande se oglasila nakon optužbi da promoviše anoreksiju