Da li znate kako se pravilno čiste pečurke? Ni pranje, ni ljuštenje nisu dobro rešenje
Pečurke su jedna od retkih namirnica koje često čistimo po porodičnom pravilu, a ne zato što zaista znamo šta im je potrebno. Neko ih obavezno opere čim ih izvadi iz pakovanja, neko pažljivo skida kožicu sa svakog šampinjona, dok treći tvrde da voda uopšte ne sme da im priđe.
Istina je, međutim, mnogo jednostavnija. Pečurke ne zahtevaju ni dugo pranje ni ljuštenje, a upravo preterivanje sa vodom može da bude razlog zbog kojeg u tiganju nikako ne dobijaju onu lepu, zlatnu površinu.
Kožicu sa pečuraka nema potrebe skidati
Tamni tragovi na šampinjonima mnogima deluju kao dovoljan razlog da ih oljušte, ali spoljašnji sloj pečurke sasvim je jestiv. Njegovim uklanjanjem nećete dobiti „čistiju“ namirnicu, već ćete jednostavno baciti deo koji bez problema može da se pojede.
To je šteta i sa nutritivne strane. Pečurke sadrže vlakna, vitamine B grupe, kao i minerale poput kalijuma, fosfora i selena. U njima se nalazi i ergotionein, prirodni antioksidans koji učestvuje u zaštiti ćelija od oksidativnog oštećenja.
Pečurke koje stižu u prodavnice pritom se uzgajaju u kontrolisanim uslovima, na posebno pripremljenim podlogama. Zato nekoliko tamnih tragova na površini ne znači da je potrebno nožem ukloniti čitav spoljašnji sloj.
Problem nije kap vode, već potapanje
Druga česta tvrdnja jeste da pečurke nikada ne treba prati jer će momentalno upiti vodu i postati gnjecave. Ne morate baš toliko da ih čuvate od česme, ali ih svakako ne treba ostavljati da stoje u vodi.
Ako upiju previše vlage, problem ćete najviše primetiti prilikom prženja. Umesto da se brzo zapeku i dobiju ukusnu, karamelizovanu površinu, pečurke će prvo početi da otpuštaju vodu i više će se kuvati nego pržiti.
Zato, ako su zaista prljave i želite da ih operete, dovoljno je kratko ispiranje, posle čega ih treba odmah i dobro osušiti.
Za dobru boju dovoljno je nekoliko poteza ubrusom
Još jednostavnije rešenje je da ih uopšte ne stavljate pod vodu, već da vidljive nečistoće uklonite vlažnim papirnim ubrusom ili mekanom četkom.
Urednica magazina „Taste“ Amira Džordži kaže da upravo tako priprema pečurke.
„Lično, nikada ne perem pečurke; dovoljno je samo da ih obrišem. Brisanjem se čuva njihova tekstura bez rizika da postanu vodenaste, što im pomaže da se savršeno karamelizuju tokom kuvanja. Ako želite tu lepu zlatnu boju, nećete je postići sa mokrim pečurkama“, kaže Džordži.
Ovakav način čišćenja posebno je praktičan kod osetljivijih vrsta, kojima grubo pranje može da naruši strukturu.
„Jednostavno koristite vlažan papirni ubrus ili meku četku da ih nežno obrišete. Ovo je posebno važno za osetljive vrste poput bukovača, koje je potrebno obrisati da bi se sačuvala njihova nežna tekstura“, dodaje ona.
Video: Pita sa pečurkama