Mislila je da su postporođajni efekti, ali dijagnoza je bila mnogo gora: "Sve je primetio suprug dok sam se presvlačila"
Samo nekoliko dana nakon što je njena ćerka Eli napunila godinu dana, Amerikanki Elisi Kalver koja danas živi u Kaliforniji dijagnostikovan je metastatski karcinom dojke. Danas, pet godina kasnije, Eli je zdrava devojčica, a njena majka i dalje vodi borbu sa bolešću koja joj je promenila život iz korena.
Sa suprugom Erikom i ćerkom živi u Vudlend Hilsu, u Los Anđelesu, gde se preselila pre 16 godina. Rođena je u Andoveru, nedaleko od Bostona, a pre dijagnoze imala je aktivan i ispunjen život – bavila se sportom, igrala hokej na travi, završila koledž Babson, radila u finansijskom sektoru i četiri godine vodila sopstveni kardio-boksing studio. Posao je prodala neposredno pre pandemije, ne sluteći da će se ubrzo suočiti sa najtežim izazovom.
U galeriji pogledajte fotografije Elise Kalver:
Prvi simptomi koji nisu ličili na rak
Problemi su počeli ubrzo nakon porođaja u julu 2020. godine. U početku je sve pripisivala postporođajnim promenama i povratku treninzima. Međutim, utrnulost i bolovi u stopalima nisu prolazili. Fizikalne terapije nisu davale rezultate, a sumnjalo se na stare sportske povrede ili plantarni fascitis. Kako su simptomi trajali, osećaj da "nešto nije u redu" postajao je sve jači, pa je počela da obilazi lekare i radi brojne analize.
Kvržica otkrivena slučajno
S obzirom na to da simptomi nisu imali nikakve veze sa grudima, rak dojke joj uopšte nije bio na listi sumnji. Nedavno je imala i rutinski pregled koji nije pokazao ništa zabrinjavajuće. Preokret se dogodio gotovo slučajno – dok se presvlačila, suprug je napipao kvržicu na dojci. Delovala je bezazleno, poput zapušenog mlečnog kanala, iako je prestala da doji mesecima ranije. Ipak, odlučila je da proveri.
Na pregledu su lekari pronašli još jednu kvržicu, ovog puta u pazuhu. Ubrzo su usledili mamografija, ultrazvuk i biopsije. Dijagnoza je bila šokantna – obe promene bile su maligne.
Četvrti stadijum i nova realnost
PET skener je otkrio da se bolest već proširila na jetru i donji deo kičme. U 34. godini dijagnostikovan joj je HER2-pozitivan karcinom dojke, četvrti stadijum, takozvani "de novo", što znači da je metastatska bolest postojala već u trenutku otkrivanja.
Njena prva reakcija bila je instinktivna: "Boriću se. Biću agresivna. Skinite dojku, uradite sve što treba."
Međutim, ubrzo je shvatila da savremeno lečenje metastatskog raka ne funkcioniše po principu "što agresivnije, to bolje". Nakon nekoliko ciklusa hemioterapije, postalo joj je jasno da terapija koju prima nije u skladu sa najnovijim standardima.
"Nikada se ne plašite drugog mišljenja"
Uz pomoć porodice i prijatelja iz medicinske struke, odlučila je da potraži drugo mišljenje. Ujak njenog supruga, hirurg specijalizovan za rak dojke, bio je taj koji je otvoreno rekao da terapiju treba preispitati. Ispostavilo se da je bila na lečenju koje je izbačeno iz preporuka za metastatsku bolest zbog visoke toksičnosti.
"Najvažniji savet koji mogu da dam i verujem da je spasao moj život jeste: nikada se ne plašite drugog mišljenja."
Prešla je kod drugog onkologa, prekinula dotadašnju terapiju i počela da se oseća bolje. Na kraju je završila na UCLA kod doktorke Sare Hurvic, jedne od vodećih stručnjakinja za HER2-pozitivan rak dojke, a potom nastavila lečenje kod doktorke Marle Lipsik-Šarf, koja je došla iz Dana-Farber instituta u Bostonu.
Zablude o zdravstvenom sistemu i troškovima
Tek tokom lečenja shvatila je koliko ljudi zapravo ne zna koje su im zdravstvene opcije dostupne. Prve godine bila je ograničena HMO osiguranjem i verovala da drugo mišljenje nije finansijski moguće. Kasnije je saznala da je konsultacija koštala oko 500 dolara i da joj je, uz to, doktorka Hurvic nastavila da pomaže savetima.
"To mi niko ranije nije objasnio," istakla je.
Kada pomoć postane teret
Podrška okoline bila je ogromna, ali je s vremenom shvatila da dobronamerni gestovi mogu postati dodatni stres.
"U jednom trenutku imala sam 30 ćebadi," priznaje.
Zbog toga je tokom pete hemioterapije pokrenula platformu WeGotThis.org, koja omogućava obolelima od raka da naprave registar konkretne pomoći – od obroka do čuvanja dece – bez neprijatnih objašnjavanja i nagađanja. Kasnije je dodala i bazu resursa za mlađe pacijente, sa informacijama o finansijskoj i psihološkoj podršci.
Život sa metastatskim rakom
U zajednici obolelih često postoji osećaj da neko "nije dovoljno bolestan", ali ona smatra da svi prolaze kroz isto iskustvo – samo na različite načine. Metastatski pacijenti, kaže, često se osećaju kao "crne ovce", jer se u javnosti više govori o pobedama i izlečenjima. Ipak, njena priča nije priča o porazu. Kada joj je dijagnoza postavljena, prognoze su govorile o 12 do 18 meseci života. Danas su ti brojevi znatno drugačiji.
"Hemoterapija me održava u životu. Ali smisao – on me tera da živim."
Najveći strah vezan je za ćerku Eli. Nedavno joj je, dok je odlazila, šapnula: "Mama, mnogo ću ti nedostajati." Da li je to dečja rečenica ili svest o majčinoj bolesti – ne zna.
"Mi samo dajemo najbolje što možemo. Kao roditelji. Kao ljudi. I to je, na kraju, dovoljno," zaključila je.
(Kurir.rs/Glamour)
Pogledajte video: Novosađanka pobedila dva kancera