Radmili je majka branila da se uda za slepog Vladislava, a ona mu rodila 19 dece: "Oči su mu sagorele od bombe, ali drugi nije mogao da bude moj muž"
Životni put Radmile Krsmanović iz kraljevačkog sela Gokčanice predstavlja dirljivo svedočanstvo o bezuslovnoj ljubavi, odricanju i nesvakidašnjoj porodičnoj snazi. U bračne vode uplovila je sa samo 18 godina, svesno kršeći majčinu izričitu zabranu, budući da je čovek njenog života bio potpuno slep.
Radmila svedoči da je njeno srce pripadalo isključivo njemu, iako joj udvarača u mladosti nije manjkalo. Tokom decenija zajedničkog života nikada nije posumnjala u ispravnost svog izbora, a danas ponosno ističe da je pored sebe imala divnog supruga sa kojim je podigla čak devetnaestoro dece. Ova jedinstvena sudbina privukla je pažnju autora kultne emisije "Kvadratura kruga", koji su o njoj snimili reportažu pre deset godina, da bi je nedavno ponovo posetili u njenom domu kako bi proslavili njen 90. rođendan i zabeležili kako teku njeni dani na pragu desete decenije.
Pogledajte u galeriji kako izgleda život Radmile Krsmanović:
Borba za ljubav
Radmila je na svet došla daleke 1936. godine, a njena odluka da sudbinu veže za Vladislava Krsmanovića izazvala je ozbiljne potrese i negodovanje u njenoj primarnoj porodici. Majka je bila odlučno protiv tog braka zbog Vladislavovog teškog invaliditeta, ali mlada devojka nije želela ni da pogleda druge prosce.
Uzrok Vladislavovog slepila leži u ranoj mladosti, kada mu je eksplozija zaostale ratne bombe odnela jednu šaku i zauvek mu oduzela vid. Za Radmilu, međutim, taj hendikep nije predstavljao nikakvu prepreku.
"Sagorele su mu oči od bombe, ali nikada nisam pomislila da bi neko drugi mogao da bude moj muž," evocira uspomene Radmila za "Kvadraturu kruga" na prelomni trenutak kada je izabrala svoj životni put.
Podizanje devetnaestoro dece
Svoje prvo dete donela je na svet sa 19 godina, nakon čega je dom Krsmanovića nastavio neprekidno da se širi, budući da se novi član porodice rađao u proseku svake druge godine. Najstariji naslednik rođen je 1956. godine, dok je poslednji porođaj imala 1978. godine. Odgajanje tako brojne porodice u ruralnoj sredini zahtevalo je gotovo nadljudsku energiju i čeličnu disciplinu.
Radmili nije padalo teško da započne dan već u tri sata ujutru kako bi umesila hleb i spremila obroke za ukućane, pre nego što se posveti teškim seoskim poslovima oko stoke, na imanju i u samom domaćinstvu.
Na pitanje kako je uspevala da iznese teret pred kojim posustaju i majke sa znatno manje dece, baka Radmila kratko odgovara da je oduvek bila izuzetno vredna i energična, što su joj priznavali i svi meštani. Celo selo pamtilo je njenu požrtvovanost i sposobnost da u skromnim i teškim okolnostima deci obezbedi bezbrižnost i porodičnu toplinu.
Vitalnost u starosti
Iako gazi desetu deceniju života, ova neumorna starica ne podnosi dokolicu. Ističe da joj rad pomaže da očuva svest i zdravlje, pa makar to bilo i kroz pletenje čarapa u trenucima odmora. O njenoj ljudskoj veličini i plemenitosti najbolje svedoče emotivne reči njene najstarije ćerke, Zorke Obrenović:
"Od nas je stvorila časne i radne ljude. Mi se ponosimo njom, njenom brigom i pažnjom koju je iskazivala prema svojoj deci, kao i ljubavlju koju nam je pružala kroz život, njenom iskrenošću i odnosom i prema našem ocu, prema komšijama i familiji".
Pogledajte video: Zanimljiva životna priča bake Milene