Pavle Đurišić je za Amfilohija bio vitez, evo i zašto! Isto misli i Metodije: Staviću spomenik Đurišiću u crkvu, pa neka je sruše! OVO TREBA DA ZNA CRNA GORA

Više državno tužilaštvo Crne Gore formiralo je predmet protiv mitropolita budimljansko-nikšićkog Metodija zbog otkrivanja spomenika Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru kod Berana. Mitropolit Metodije po drugi put u poslednjih mesec dana pozivan je na ispitivanje u policijskim stanicama, više sveštenika je privedeno, a dvojici vernika određen je pritvor od 30 dana.

"Titoisti i njihovi naslednici ne daju da se spomene ime srpsko ovde i ime srpskog viteza koji je branio naš narod. Ja im sada ovde kažem i vama poručujem da ću spomenik vojvodi Pavlu staviti u crkvu, pa neka sruše crkvu. Ako se ne budemo sabirali, neće ostati ni kamen na kamenu od nas, a ne spomenik Pavlu", zaključio je mitropolit Metodije.

Govor mitropolita Amfilohija o Pavlu Đurišiću

Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije nasledio je Joanikija, koji je postavljen za mitropolita crnogorsko-primorskog posle smrti Amfilohija Radovića 2020. godine.Amfilohije je na Dan pobede nad fašizmom 2015. godine na parastosu žrtvama nacifašizma služio liturgiju u crkvi Svetog Đorđa u Podgorici, na kojoj je prisustvovao i tadašnji аmbаsаdor Ruske Federаcije u Crnoj Gori Andrej Nesterensko. Amfilohije je tada govorio i o Pavlu Đurišiću, za kog je rekao da je "pripadao odabranim, najznačajnijim ljudima Crne Gore svog vremena", da je bio "prvi ustanik u Crnoj Gori, koji je oslobodio Berane što treba da zna Crna Gora".

Amfilohije je nakon služenog parastosa žrtvma nacifašizma rekao da treba da se "sjećamo svih onih koji su život svoj žrtvovali za vjeru i otačastvo u otadžbinskom ratu širom beskrajne Rusije, širom Evrope, i širom ove naše zemlje, ondašnje Jugoslavije."

Đurišić je spaljen u Jasenovcu sa najodabranijim vitezovima

"Pomolimo se Bogu da taj Duh Božije pravde i istine ponovo vaskrsne u dušama svih ljudi i svih zemaljskih naroda i da se više nikada ne dogodi to strašno i opako zlo koje se dogodilo 1941-1945. godine. Da se nikada više ne dogodi ni ono bratoubilaštvo koje je pratilo tu borbu pritiv nacifašizma, posebno kod nas. To krvavo bratoubilačko kolo, koje je tada pokrenuto kod nas, završilo se u junu mjesecu u Sloveniji, kada je mitropolit cnogorsko-primorski Joanikije (Lipovac), sa sedamdeset sveštenika, sa biranim, odabranim, najzačajnijim ljudima Crne Gore toga vremena na čelu sa Pavlom Đurišićem, odstupio na zli put, posijavši svoje kosti na Lijevča polju. Pavle Đurišić, koji je podigao prvi ustanak u Crnoj Gori protiv fašizma, koji je oslobodio Berane, to treba da zna Crna Gora,spaljen je u Jasenovcu, zajedno sa najodabranijim tadašnjim vitezovima Crne Gore. Njegova vojska bila je Jugoslovenska vojska u otadžbini, pokret otpora protiv zla nacifašističkog, a u isto vrijeme i protiv bezbožništva koje se začinjalo ovdje kod nas. Posijana je Slovenija njihovim kostima, posijanim bratoubilačkom rukom, nažalost“, rekao je mitropolit, a prenela mitropolija.com.

Amfilohije je tada najavio da će, u nаstаvku obiežаvаnjа 9. mаjа, otići njihovim putem, do Lijevčа poljа, do Stаre Grаdiške, do Bаnjа Luke "gdje se nаlаzi, od ustаšа pobijeno, osаm stotinа vojnikа Pаvlа Đurišićа. Ondа ćemo nаstаviti tim putem do mjestа gdje su nаši sveštenici mučenički postrаdаli, do Kаmnikа, Pohorjа i Kočevskog rogа, postrаdаli zаjedno sа mаjkаmа, sа brаćom nаšom, sа omlаdinom kojа je odаvde krenulа i tаmo ostаvilа svoje živote i svoje kosti“.

Pogledajte u galeriji fotografije Pavla Đurišića:

Ko je u stvari bio Pavle Đurišić oko koga se digla velika prašina u Crnoj Gori, pročitajte KLIKOM NA LINK.

Mitropolit Joanikije izazvao buru svojim rečima u Lijevče polju

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije je 3. maja ove godine na liturgiji u Lijevče polju u selu Razboj kod Srpca u Republici Srpskoj nazvao četničkog vojvodu Pavla Đurišića "velikim junakom nepobedivog karaktera" i rekao da je "Sveti sveštenomučenik Joanikije crnogorski, po svjedočenju preživjelih", služio svoju posljednju liturgiju "prije svoga stradanja i stradanja sveštenika i naroda i pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini prije 80 godina".

On se, kako je saopšteno, obratio vjernicima nakon "pomena postradalima u Drugom svjetskom ratu od strane združenih neprijateljskih snaga", te podsjetio na "golgotski put mitropolita Joanikija Lipovca, sveštenstva i naroda koji su bježali ispred osvjedočenih zločinaca koji su napunili jame u Crnoj Gori”.

Puni zlobe napunili jame po Crnoj Gori

"Obilježavamo osamdesetu godišnjicu od stradanja junaka koji su iz Crne Gore krenuli zajedno sa sveštenicma na čijem čelu je bio mitropolit Joanikije crnogorsko–primorski i sa brojnim narodom. Više hiljada ljudi je bježalo ispred komunističkog noža i ispred zločinaca koji su se osvjedočili odmah poslije ’41. pa do ’45. svojim zločinačkim naumom provodeći u vrijeme rata revoluciju u Crnoj Gori, propagirajući komunističku ideju. Malo su oni imali pameti da nešto lijepo i pametno kažu narodu, makar je kod nas tako bilo u Crnoj Gori, ali imali su puno zlobe pa su napunili jame po Crnoj Gori, a bogme i po Hercegovini", kazao je Joanikije.

Mitropolit je rekao da je bitno obeležavati "stradalni put rodoljuba" koji su ”bili ponajviše krivi zato što su srušili nacističku tvorevinu – Nezavisnu državu Crnu Goru pod Musolinijevom Italijom”, podsetivši da je to bila tvorevina koja je opstala svega jedan dan.

"Osnovana je 12. jula, a 13. jula od nje nije bilo nigdje nijednoga ostatka, jer je buknuo svenarodni ustanak. Glavne ličnosti tog ustanka su bili ljudi koje danas ovdje pominjemo. Naravno, oficiri kraljevske jugoslovenske vojske u otadžbini, a istaknuta ličnost među njima po svome junaštvu i po nepobjedivom karakteru bio je Pavle Đurišić, koga pominjemo kao prvoga, a sa njime je i vojvoda Petar Baćović od vojvodske kuće Baćovića, ujedinitelj 1918. godine, i mnoge druge znamenite ličnosti Crne Gore i Hecegovine", rekao je Joanikije.

Pavla Đurišića uporedio sa Pavlom Orlovićem

Joanikije je kazao da je Pavle Đurišić, "čije se junaštvo može porediti sa junaštvom Pavla Orlovića", na Lijevče Polju, gdje je "napadnut od udruženih neprijateljskih snaga, doživio poraz, ali privremeni poraz", te da je "izgubio cvijet svoje vojske".

"Izgubio je dobar dio vojske, najveći i najljepši junaci koji se mogu uporediti sa Milošem Obilićem, Kosančić Ivanom, Toplicom Milanom, baš ovdje, u mjestu koje se zove Razboj, a krvavo razbojište naše traje vjekovima, od Kosova Polja krvavoga i od one Kosovke djevojke koja ide po razboju mlada, i traži junake da im rane opere i da ih nahrani hljebom bijelijem i napoji vinom crvenijem. Jedan od junaka koji se po svome junaštvu može uporediti sa Pavlom Orlovićem je i Pavle Đurišić. A kakav je bio tek Milorad Popović, koji je poginuo na Lijevče Polju u odsudnoj bici. Kakav je bio sveštenik Radojica Perišić i kakvi su bili ostali junaci, vojvoda Petar Baćović i ne samo visoki oficiri, nego svi ti prekaljeni borci i vitezovi."

Na jednoj strani narod, na drugoj Sekula Drljević

Mitropolit je naglasio da se "veliki junak Pavle Đurišić našao u teškom položaju, jer u tom trenutku sa jedne strane ima narod, nejač, bolesnike i ranjenike koje vodi sa sobom i čije živote štiti, a sa druge strane Sekulu Drljevića, s kojim treba da pregovara".

"Sva muka narodna pala je na njegova pleća, pa je morao pregovarati i sa zloglasnim Sekulom Drljevićem. Izdade ga. Sekula Drljević je takvog junaka prelastio, da pristupi pregovorima, jer nije bilo drugačijeg načina da se Pavle savlada. Borio bi se on koliko je god bio već odsječenih krila i pored toliko gubitaka svoje vojske, ali mislio je da po svaku cijenu spasi narod, nejač, žene, djecu i starce koji su sa njim krenuli. Zarobljen je na prevaru i negdje od Stare Gradiške do Jasenovca, nije otprilike stigao do Jasenovca, da li je na skeli ubijen, da li je spaljen u ustaškom krematorijumu, kako je završio ne zna se, niti će se znati."

Joanikije je istakao da je potrebno i dalje raditi na prikupljanju imena svih stradalnika, da bismo ”došli do pokajanja”, a posebno stradalnika ”zloglasnih jama u Crnoj Gori”.

"Mi kad vršimo ove pomene ne prizivamo, ne dao Bog nikakvu osvetu. Sjećamo se samo njihovih stradanja. Moramo to istaći i pominjati. Moramo njihova imena prikupljati. Dosta se uradilo na tom planu, ali sigurno nisu sva imena stradalnika popisana. U tom pogledu gledali smo da prikupimo i sva imena postradalih i od okupatora i od komunista, a naravno, bilo je zločina koje su učinili i četnici. Zastupam tu ideju i tu misao da sve žrtve treba popisati, sve zločine, da bismo došli do pokajanja. Naročito zloglasne jame po Crnoj Gori, dijelom i po Hercegovini. Znamo za ustaške jame od Jadovna pa do Prebilovaca, Korićke jame, ali bilo je i komunističkih jama dosta i premnogo".

Mitropolit crnogorsko-primorski je rekao da je Razboj "mjesto koje nas podsjeća na sva naša razbojišta i stradanja, na sva naša stradanja od davnina i na Kosovke djevojke od Kosova pa do današnjega dana, i na vitezove i junake, za kojima je more suza proliveno. Praštamo, ali ne zaboravljamo", poručio je.

Bonus video: Mitropolit Amfilohije bio je svim srcem vezan za kosovski zavet