"Kad majka dođe po vas, recite joj da sam je mnogo voleo" Otac je dao život da bi ih spasio sa Titanika, te kobne noći su ga poslednji put videli
Životna priča Mišela Navratila od samog početka bila je drugačija od hiljada drugih evropskih imigranata koji su sanjali o boljem životu u Americi. Navratil je bio usred bračnorazvodne parnice, a supruga je dobila starateljstvo nad njihovim sinovima.
Roditelji su se ipak dogovorili da tada četvorogodišnji Mišel i dvogodišnji Edmond krenu sa ocem u Ameriku, gde će pokušati da pronađu sigurniju egzistenciju. Majka Marsele dopustila je da dečaci odu sa njenim tada već bivšim suprugom tokom uskršnjih praznika, pa se Mišel Navratil stariji zaputio u luku, kupio karte za brod i putovanje u obećanu zemlju je počelo. Da je otac kojim slučajem kupio kartu za polazak koji dan kasnije, za njih se nikada ne bi čulo i oni bi nastavili srećan život u SAD-u, jer ne bi krenuli na kobno putovanje Titanikom.
Pogledajte u galeriji fotografije Mišela i Edmonda:
Registrovali su se kao putnici druge klase, a otac je deci nadenuo lažna imena kako ih francuska policija ne bi previše ispitivala. Prema drugoj priči, majka je dozvolila suprugu da sa decom provede Uskrs, a on je tu priliku iskoristio da sa njima, bez majčinog znanja i dozvole otputuje u Ameriku. Njihov sin Mišel mlađi, kasnije se prisećao putovanja. Rekao je da se seća da je brod izgledao fenomenalno:
„Bio je toliko velik da nisam video s kraja na kraj. Brat i ja bismo se igrali na nekoj od paluba i uživali u putovanju.“
Sreća nije dugo trajala. Te kobne noći brod je udario u santu leda i počeo da tone. Braća Navratil se sećaju da ih je iz kabine izneo otac i još jedan njima nepoznat čovek, te su ih odneli do čamca za spasavanje. To je bio poslednji put da su videli oca.
Reči koje mu je uputio na rastanku dobro je zapamtio: "Kada majka dođe po vas, kao što sigurno hoće, reci joj da sam je jako voleo i da je volim. Reci joj da sam očekivao da će nas pratiti kako bismo svi zajedno živeli srećno u miru i slobodi Novog sveta". Više ga nikad nisu videli.
Mišel Navratil stariji poginuo je u ledenom moru, a njegova dva sina bila su jedina deca koja su spašena sa Titanika, a da su ostala bez roditelja i staratelja. U metežu posle havarije, Mišel mlađi i Edmond postali su medijska senzacija. Privremeno su bili smešteni u kuću preživele Margaret Hejs, koja je živela u elitnom Aper Vest Sajdu na Menhetnu.
Vlasti su se neumorno trudile da pronađu bližu rodbinu dvojice braće, ali pošto su još imali i lažna imena — Luj i Lola, to je bilo gotovo nemoguće. Dečake su nazvali „siročad sa Titanika“, a novinski članak iz 1912. opisuje kako su deca odgovarala na svako pitanje francuskog konzula jednostavnim „ui“, jer su bila više zainteresovana za igru sa novim igračkama koje su dobila. Isti novinski članak opisao je kako je otac putnice Margaret Hejs, na pitanje novinara da li bi dečaci mogli da se identifikuju prema kartama koje je otac kupio, odgovorio hladnokrvno:
„Nikada nisam putovao drugom klasom, pa o tome ništa ne znam.“
Ovaj komentar ilustruje koliko su novac i bogatstvo mogli uticati na spasavanje života. Naime, Titanik je imao nekoliko klasa putničkog smeštaja. Oni koji su spavali u prvoj klasi bili su najsrećniji — tamo je preživelo najviše putnika, čak 324. Iz druge klase spaseno je 201, a iz treće klase, od 708 putnika, brodolom je preživelo samo njih 181. Toga je kasnije bio svestan i Mišel mlađi:
„Na brodu su postojale ogromne razlike u bogatstvu ljudi, a kasnije sam shvatio da bismo, da nismo bili u drugoj klasi, umrli.“
Novinski članci o dečacima, koji su takođe sadržali i fotografije, imali su ključnu ulogu u utvrđivanju njihovog pravog identiteta. U međuvremenu, njihova majka Marsel je očajnički tražila svoje sinove sa druge strane Atlantika. Shvatila je da joj je bivši suprug poginuo u brodolomu i svim silama je pokušavala da sazna šta je sa decom. Novinske priče iz Amerike počele su da stižu i u Evropu, pa je Marsel u jednim novinama primetila članak uz koji je bila fotografija njenih sinova. Kada je uspela da dokaže njihov identitet, otputovala je prvim brodom u Njujork i tamo konačno zagrlila svoju decu. Porodica se zatim vratila u Francusku, piše Express.
Pronađeno je i telo Mišela Navratila starijeg. Budući da je imao lažna dokumenta, nadležni su pretpostavili da je prezime Hofman jevrejsko, te je sahranjen na Jevrejskom groblju u kanadskoj provinciji Nova Škotska, sa ostalim nesrećnicima.
Njegov mlađi sin Edmond učestvovao je u Drugom svetskom ratu, ali se, po bekstvu iz nacističkog logora, vratio teško bolestan. Preminuo je 1953. godine.
Stariji, Mišel Marsel, postao je profesor filozofije. Učestvovao je na skoro svim memorijalnim događajima i okupljanjima preživelih sa "Titanika", a ćerka Elizabeta pretočila je njegovu životnu priču u knjigu. Doživeo je duboku starost - umro je 2001, u 92. godini. Do tog trenutka, bio je najstariji preživeli muškarac sa "Titanika".
Bonus video: Drama na Mediteranu