IMALA SAM SAMO 33 KG! Potresna ispovest Tanje o borbi sa anoreksijom, otkrila kako su izgledali njeni NAJTEŽI DANI: "Želela sam da izgubim 2-3 kg, a onda..."
Tanja se godinama borila sa anoreksijom i bulimijom: želja da smrša 2 kilograma prerasla je u gubitak 20 kilograma, a težina je pala na samo 33 kilograma, što je započelo dugu i tešku borbu.
- Borba sa anoreksijom i bulimijom izgleda jako teško, i zapravo postoji ideja u glavi da postoji višak kilograma - to može da bude zajednička stvar ali pre svega psihološka borba jer su kilogrami posledica svih borbi koje se bore u glavi.
U mom slučaju mršavljenje je krenulo potpuno benigno, želela sam da izgubim svega 2-3 kilograma i onda je to otišlo na neku potpuno drugu stranu - za Prvu, rekla je Olajdžija.
Borba sa opsesivnom kontrolom težine
Otkrila je kako je njena opsesija mršavljenjem prerastala u bolest i kako danas pomaže drugim devojkama koje se suočavaju sa sličnim problemima.
- Brzo sam postala svesna da je moja kilaža postala previše niska i to mi se ni malo nije svidelo, ali prosto nisam mogla da se zaustavim. Moja želja za mršavljenjem je brzo prerasla u bolest, bila sam svesna toga i sve je počelo da se vrti oko te kontrole - strah od dobijanja kilograma je bio izraženiji od želje da smršam.
S obzirom na to da sada radim sa devojkama koje su u istom problemu u kom sam nekada i sama bila, ono što one često govore jeste da žele da se ugoje ali se plaše da to ne bude previše - objasnila je.
Dug put ka oporavku
Nadovezala se:
- U suštini, od avgusta do septembra meseca bolesti sam pokušala da se lečim, išla sam na najrazličitija mesta ali je to lečenje trajalo narednih 10 godina.
To lečenje zaista ne mora da traje toliko dugo - ja možda nisam spremna da se izlečim ili nisam naišla na pravu pomoć, ali moj slučaj je prosto bio takav, to nije nešto što nije pravilo i i te kako je moguće brže izlečiti se - nastavila je Olajdžija.
Ključ oporavka
Tanja je istakla da je za oporavak od anoreksije neophodna kombinacija lekara, nutricionista i psihologa.
- Potreban je čitav tim lekara, nutricionista, psiholog - u suštini bez psihološke podrške nema napretka ali u jednom trenutku kad kilaža ode toliko nisko mora i fiziologija mora da se prati.
Moji najteži dani su izgledali tako što ne bih ništa pojela tokom čitavog dana i pošto sam vrlo brzo ušla u tu priču oko hrane naučila sam šta koja hrana nosi i trudila sam se da jedem što više a da zapravo pojedem što manje u energetskom smislu - kaže.
Proces gojenja i podrška okoline
Objasnila je da je proces gojenja postao lakši kada je imala znanje o ishrani i podršku stručnjaka, ali ističe da je podrška porodice i prijatelja ključna.
- Kada sam odlučila da se ugojim sve je bilo lako jer tada sam već bila završila za nutricionistu i pre toga sam znala dosta o ishrani - ugojiti se je dosta lako kada se odluči. Naravno, potrebno je praćenje od strane lekara, ali zaista se ne dešava slučaj da devojka iz neke ozbiljne pothranjenosti odjednom odluči da jede i onda je sve u redu - to je proces u koji se polako ulazi. Podrška najbližih je zaista jako bitna - navela je.
Poruka onima koji se bore sa kilogramima
- Najviše mi se javljaju žene i devojke sa željom da izgube kilograme. Moja poruka za sve one koji bore istu borbu kao i ja nekada je da potraže pomoć bilo koje vrste i da budu jako uporni i istrajni - zaključila je Olajdžija.
Kurir.rs/Prva
