POSLEDNJI INTERVJU ANDRIJE BAJIĆA Legendarni pevač govorio o životu, karijeri i nestvarnoj ljubavi sa Malom Canom: Mi smo kao jedna osoba
Dodajte Kurir u vaš Google izborAndrija Bajić koji je preminuo danas važio za jednog od doajena narodne muzike u Jugoslaviji.
Poslednji intervju pokojni pevač dao je pre samo tri meseca za Kurir kada je govorio o svom životu, porodici, karijeri ali i ljubavi sa 41 godinu mlađom suprugom Malom Canom.
Pevao Josipu Brozu Titu
Andrija se podsetio tada i perioda najveće popularnosti, te je ispričao detalje nastupa koji nikada neće zaboraviti.
- Tito je bio specifičan državnik i specifičan čovek. Pratio je i voleo muziku, svirao je klavir. Bio je štos kada su ga pitali da li je bolje da budeš priklonjen Rusima ili Amerikancima, on sedne za klavir pa kaže malo tamo, malo vamo. Tada su se pravili novogodišnji dočeci u Skupštini i mi smo pozivani da gostujemo. Sedam puta sam pevao kod njega. Jedne godine trebalo je da gostujemo u hotelu u Apatinu, sve je bilo dogovoreno i dva dana uoči Nove godine dolazi čovek iz njegove svite, pita da li pevamo za Novu godinu, mi mu kažemo gde smo, a on nam kaže da je predsednik izrazio želju da mi budemo gosti. Ja kažem šta da radimo, ljudi odande su objavili, a on kaže da je to njihova briga. Oni su odvezli Dobrivoja Topalovića i Veru Ivković u Apatin, a nas u Skupštinu. Tito je znao zašto je nas tražio, zato što je znao da smo mi kod srpskog naroda neko ime, popularni. I on kaže "neka dođu, neka vide ljudi da ja to poštujem, tu srpsku muziku". Tu je bilo još pevača, orkestar radija svira. Počeli smo da pevamo jugoslovenski splet pesama, makedonsko, slovenačko, pa krenemo Toma i ja "Oj Moravo", Tito ustaje, hvata Jovanku za ruku i igra valcer. Boki Milošević iza mene svira klarinet i kaže: "Menjaj nešto, menjaj nešto", a ja mu kažem: "Boki, ćuti i sviraj, molim te". Završimo mi "Oj Moravo" i počnemo "Na planinca solčence sija", Tito igra.
Kafana i prijateljstva
Bajić nije krio ljubav prema pesmi i kafani, te se prisetio prijateljstva i sa legendarnom Silvanom Armenulić.
- Kafane su bile institucije. Mnogi pevači su u kafani ispekli zanat. Družili smo se sa Silvanom, bili smo kućni prijatelji, ja sam je vraćao kući s tezgi, tada sam vozio "fiću". Tada je bila u vezi s jednim našim sportskim novinarom, pa je to posle puklo. Već je bila razvedena od Armenulića, ali ako ste mislili na ovo što se pojavilo u filmu, neka bliža veza između nje i Tome, tvrdim da toga nije bilo. Moj brat je bio na specifičan način vragolast. Imao je ozbiljan brak, nažalost, ni on ni snajka nisu živi, ostale su njihove dve ćerke i unuci. Nije on išao s tim da napravi vezu s nekom ženom, bio je van toga, ali je voleo kada neko priđe da uzme autogram, dok se potpisuje, da se malo ispriča.
O ljubavi sa suprugom
Andrija se tada osvrnuo i na ljubav sa Canom koja je bila njegova, kako je sam govorio, srodna duša.
- Cana je meni desna ruka, mi smo kao jedna osoba. Razumemo se u svemu. Mojoj deci u početku nije bilo prijatno zato što je tolika razlika u godinama, drugo zato što je došao neko na mesto njihove majke. Nije to tako jednostavno, ali su shvatile. Nas dvoje funkcionišemo fenomenalno. U potpunosti se slažemo, tu je za sve da mi pomogne, ja njoj isto tako. Poželeo bih i mladim i starijim parovima da žive kao mi. Ja sam srećan, ona isto, da li neko priča ovako ili onako, to je njihov problem. Neka svako uređuje sebi život onako kako misli da je najbolje, a mi smo shvatili da smo jedno za drugo.
Poslednji dani
Supruga pokojnog pevača, Mala Cana nedavno je govorila sa kojim problemima se suočavao.
- Andrija je loše, on je životno ugrožen. Bore se za njegov život. Pružena mu je sva medicina koja postoji u Srbiji. Sve je pokriveno što se tiče medicinkse strane. Njemu je jako teško, ja mu pričam da se bori, pokazuje mi glavom da hoće da se bori za nas. Pričam mu da sam tu za njega stalno.
Cana je potom ispričala da je, prema njenim rečima, zdravstvenim komplikacijama prethodila urinarna infekcija.
- Čovek je imao urinarnu infekciju zbog katetera, otišao je zbog povišenog CRP - priča Cana za Kurir, a potom je objasnila šta je prethodilo nemiloj situaciji.
Biografija
Andrija Bajić koji je preminuo danas važio za jednog od doajena narodne muzike u Jugoslaviji. Zajedno sa bratom Tomislavom činio je duet koji je bio poznat kao "Braća Bajić". Tokom nekoliko decenija 20. veka objavili su niz albuma koji su se prodali u milionskom tiražu.
Tomislav i Andrija Bajić su rođeni i odrasli u selu Jabučje kod Lajkovca, u siromašnoj, nadničarskoj porodici. Otac im je bio Lazar Bajić, a majka im je bila Mileva Jevtić iz Stublenice kod Uba. Deda po ocu zvao se Andrija Bajić i po njemu Andrija nosi ime. Deda po majci zvao se Milorad. Pored njih dvojice Lazar i Milena su imali još petoro dece tri ćerke i dva sina. Najstarije i najmlađe dete bile su ćerke.[1] Muziku su zavoleli kao deca, svirajući frulu. Na njoj su učili da sviraju narodne pesme.
Braća Tomislav i Andrija, rodom iz valjevskog kraja – sela Jabučja pored Lajkovca, kompozitori, tekstopisci, instrumentalisti, vokalni solisti. Tvorci velikog broja kola i pesama u duhu izvornog narodnog, srpskog melosa, pisanih za sebe i druge. Za mnoga dela se ni danas ne zna da su ih oni komponovali, već se smatra da su narodna, izvorno nastala. “Nad izvorom vrba se nadnela”- pesma koja je proslavila Silvanu Armenulić, “ Kolubarski vez”- naše najpoznatije kolo, samo su neka od njih…
Tokom 50 godina rada, izdali su 43 singl ploče i 28 long plej albuma.
Duet Braća Bajić su prvi dobitnici Jugotonove nagrade “ Zlatna ptica”, dodeljene za 1.000.000 prodatih ploča za samo jedan singl, u vremenu, kada marketing kakvog danas poznajemo, nije postojao.
Ispisao istoriju
Snimili su 120 trajnih snimaka za arhivu Radio-Beograda.
Tokom pedesetogodišnje karijere, Tomislav Bajić sakupio je preko 2.000 upotrebnih narodnih reči i izraza, koje nigde nisu bile zapisane, i ustupio ih srpskoj akademiji nauka i umetnosti, gde se i danas nalaze, kao i 12.000 tekstova izvornih narodnih pesama, koji nigde nisu objavljeni, a koji se danas nalaze u privatnoj arhivi.
Bili su prvi ambasadori izvorne narodne, srpske muzike, koji su se odvažili da je “odnesu” u dijasporu, koja je, tokom zlatnog doba komunizma, bila odbačena od strane domovine, osamljena i ogorčena. Zbog toga su Braća Bajić bili rigorozno proganjani u svojoj zemlji, od strane komunističkog režima. Po povratku sa gostovanja u Americi, na vrhuncu njihove karijere, UDBA je izdala pismeni dopis – zabranu, svim zvaničnim radio i TV stanicama, svim Domovima kulture i bioskopskim salama u svim Republikama tadašnje Jugoslavije, da se Braći Bajić zabranjuje nastupanje, kao i javno emitovanje njihovih pesama.