Sentimentalno

OVIH 7 STVARI VOLELI SMO U SOCIJALIZMU: Ovo je PRVA, ali je posle sve OTIŠLO u DIM

Predstavljamo proizvode koji su obeležili život u nekadašnjoj Jugoslaviji

Društvo
> 00:00h

1 CIGARETE: SVE JE OTIŠLO U DIM U SFRJ je postojalo 14 fabrika duvana. Cigarete su se proizvodile u Ljubljani, Zagrebu, Rovinju, Sarajevu, Beogradu, Nišu, Prilepu, Vranju... Duvanska industrija, kao vrlo profitabilna, postojala je u Jugoslaviji i pre 1941, ali procvat je doživela u socijalizmu. Komunisti su po dolasku na vlast neke vrste cigareta ukinuli kao nepodobne: „šumadiju“, „karađorđa“, „kosovo“, „dvorske“, a neke, kao što su „hercegovina“, „morava“, „drava, „ibar“ i „jadran“, zadržali jer su - današnjim rečnikom kazano - brendovi pozicionirani na tržištu. Hoće se reći - ljudi su navikli na njih. Na vrhu lestvice Znalo se koje koliko vrede i ko šta puši: na vrhu lestvice kvaliteta bila je „drina“, za malo lošije važile su „morava“ i „vardar“, dok su najgore bile „drava“ i „ibar“. U prve dve decenije posle rata cigarete su pakovane u kartonske kutije „na preklop“, nalik na tabakere, a najduže je ovakvu kutiju, sve do osamdesetih, zadržala „hercegovina“. Duvanska industrija iz Niša, međutim, od pre rata imala je mašinu za pakovanje u kutije „na izvlačenje“, a na njoj su do pre petnaestak godina pakovane „drina“ bez filtera i ista takva zelena „morava“. Proizvodnja filter cigareta u Jugoslaviji počela je krajem šezdesetih, kada su sve fabrike duvana - bilo ih je 14 - kupile odgovarajuće mašine. Uz „prevođenje“ postojećih marki na filter varijantu, to je bila prilika da se lansiraju novi brendovi: „beograd“, „57“ i „100“, „lovćen“, „DIV“... U isto vreme, u skladu sa politikom otvaranja prema svetu, počela je u Jugoslaviji proizvodnja licencnih cigareta, pa su potrošači dobili mogućnost da uživaju u „kentu“, „HB“, „milde sorte“... Oni koji su ih kupovali, i imali para da putuju, tvrdili su da naše cigarete ne mogu ni da se porede sa originalima. Izuzetak je, navodno, bio sarajevski „marlboro“ - „bolji od svakog drugog ‚marlboroa‘ gde god da je proizveden“. Potpisnik ovog teksta o tome ne može da se izjašnjava, jer je 30 godina pušio nišku crvenu „moravu“, pa mu nikakvi aromatizovani duvani nisu bili potrebni. Nije po JUS Fabriku duvana Sarajevo prati još jedna legenda - da njenoj „drini“ u beloj kutiji nje bilo premca. Navodno je pravljena od smese duvana spremljene za toliko hvaljeni „marlboro“, samo bez aditiva, pa se glas o kvalitetu ove cigarete održao do danas, bez ikakvog razumnog opravdanja, jer je u pitanju stvar ukusa. Zanimljiva je pojava bila marka „57“: cigarete su iz „Tobačne Ljubljana“ izlazile u mekom pakovanju sa filterom na dnu kutije, „naopako“. Ne znamo za svet, ali u Jugoslaviji su jedine bile tako poređane. Verovalo se da je proizvođač mislio na zdravlje svojih potrošača, odnosno da im je omogućio da cigaretu stave u usta ne dodirujući filter rukama zaprljanim od rada. Razlog je bio mnogo prozaičniji: mašine za „Tobačnu“ kupovane su polovne i na različitim mestima, pa je pakirnica bila neodgovarajuća, „rasparena“. Zbog toga je na svakoj kutiji pisalo da nije po JUS.

ZA AMBASADORE I DOKTORE U jednom zapisu o duvanu nalazimo podatak da su niška „drina“ i „opatija“ smatrane „ambasadorskim“ cigaretama, a sarajevska „direktorskom“, niška „morava“ i „hercegovina“ bile su „doktorske“, banjalučka i vranjanska „morava“ - „službeničke“, a ostatak je bio „radnički“.

Sutra... Sokovi naše mladosti Momčilo Petrović