Penzioner Zoran opčinjen "malim ljudima" iz radio-aparata: Jednom hobiju posvećen šest decenija "Otac je podigo kredit da kupi prvi radio!" Foto
Dodajte Kurir u vaš Google izborZa radio sam prvi put čuo davne 1965, kada je samo jedan naš komšija imao tu "spravu". Bio sam očaran i kao mali, sa svega pet-šest godina, odlazio sam svakog dana kod komšije da slušam taj uređaj. Malo kasnijemoj otac je podigao kredit i kupio difuzni aparat. Od tada počinje "moje putovanje" svetom radio-amaterizma. Eto, odmalena, a i danas sam opčinjentim "malim ljudima iz radio-aparata".
Ovako Zoran Vukajlović, radio-amater iz Prokuplja i policajac u penziji, za "Novosti" objašnjava svoju ljubav prema radio-talasima koja traje gotovo čitavog života. Posle ranog detinjstva, pa osnovne i srednje škole, gde je istovremeno učio u lokalnom vojnom radio-klubu i gde je naučio i Morzeovu azbuku, svoj životni hobi i opredeljenje, nastavlja i na policijskoj obuci.
- U Policijskoj školi u Novom Sadu u koju sam otišao 1979, moj prijatelj, radio-amater, instalirao je veoma kvalitetne uređaje japanske proizvodnje koji su za mene bili senzacija i od kojih se gotovo nisam odvajao. Zato se kada izostanem sa predavanja i kada profesori pitaju gde sam, odgovor već znao - priča u šali ovaj vrsni poznanik radio-aparata i telekomunikacija.
On u svojoj kući u prokupačkom naselju Carina ima više od 150 komunikacionih uređaja i difuznih prijemnika iz prošlog veka, ali i drugu tehniku poput mini-televizora, gramafona i drugih aparata od kojih, kako kaže, većina radi. Izdvaja, ipak, tri najomiljenija uređaja: radio pravljen 1937. u Lajpcigu za potrebe nemačke podmornice, "Torn" izrađen između 1935. i 1945. i ratni srpski radio iz Drugog svetskog rata.
- Osim iz naše zemlje uređaje sam nabavljao sa svih kontinenata i sve sam sam kupovao. Svaki od njih ima posebnu priču i zamiljivost - priča Zoran dok pojašnjava da je radio-amaterizam zapravo preteča sadašnjih društvenih mreža. Posebno ističe njegov značaj u vreme kada nije bilo interneta pa se jedino tako mogla poslati poruka s jednog na drugi kraj sveta.
Ipak, i dalje, uprkos savremenim tehnologijama koje iznova pomeraju granice, radio-amaterizam može biti, kako kaže, posebno značajan pogotovu u kriznim situacijama: vremenskim nepogodama, poplavama, zemljotresima, ratovima...
- Istakao bih izuzetan doprinos radio-amatera tokom NATO agresije na našu zemlju, odnosno dojavama o neprijateljskim letelicama. A, u miru radio-amaterizam zapravo služi za širenje tehničke kulture, pa moje kolege širom sveta uglavnom međusobno komuniciraju i dojavljuju jedni drugima o tehničkim dostignućima. Pričamo mi o svemu osim o politici i biznisu - otkriva Vukajlović.
I dok pojašnjava da je trenutno oko 2.000 registrovanih radio-amatera u našoj zemlji, Vukajlović podseća na njihov izuzetan doprinos i posle građanskog rata u Hrvatskoj.
- Tada smo radio-vezama povezivali porodice koje su bile raštrkane ne samo širom naše zemlje već i sveta. Postoji spisak verifikovanih, zvaničnih svetskih radio-amatera koji mogu stupiti jedni s drugima u kontakt u slučaju potrebe kao što je povezivanja porodica, traganja za lekovima i slično.
Kurir.rs/ Novosti