FAMOZNO SVETISLAV BASARA: Najnoviji zavet
Foto: Marina Lopičić

kolumna

FAMOZNO SVETISLAV BASARA: Najnoviji zavet

Lični stav -

Nije mi bila namera da se oglašavam o zavetnoj brljotini na smotri Mermer i zvuci - u tom smislu sam odbio da za nekoliko televizora i agencija dam „komentar“ - ali sam na insistenciju redakcije Kurira odlučio da ipak progovorim, makar na dupe, naravno moje, ne, daleko bilo, Desankino, u čiju su obranu zvetnici/ce stali pre neko veče.

Šta se u Aranđelovcu dogodilo, ovako sam ukratko opisao jednom drugaru preko Vibera, mog prozora u svet: „Zamisli da se Duško Kovačević najeo gljiva ludara, pa levom rukom napisao kratku jednočinku koju su odigrali seoski diletanti, sve vreme drhteći od treme.“

Snimak bukovičkobanjskog meteža i cirkuziranja možete pogledati na internetu, a jedna slika govori više nego 3.000 karaktera koliki je limit ove kolumne. Mi prelazimo na „meritum“ stvari. Kad sam već odlučio da ipak nešto napišem, najpre sam pomislio da na Visoku Adresu pošaljem SMS sa pitanjem zašto Visoka Adresa nije natrljala nos kulturpopečiteljki Maji Gojković, pod čijom se ingerencijom - umalo, grešna mi duša, ne napisah „hidžabom“ - nalaze ustanove koje su organizovale književno veče, tj. Narodna biblioteka i Smotra Mermer i zvuci.

Jer pazite, najjebenija stranka u aranđelovačkom metežu ispala je upravo država Srbija. Nije to bio napad na mene - ja sam tu bio samo Sarajevski atentat - nego na institucije Republike Srbije. Da su zavetnici prekinuli neku policijsku akciju, zlo bi se proveli. Ovako, budući da su prekinuli kulturnu manifestaciju u organizaciji iste te države, nikom ništa, što je veliko ohrabrenja da - kada se dodatno osile - krenu i u sprečavanje policijskih akcija. Tako to ide. Kultura je najmekši trbuh. U policijske stanice se upada preko književnih večeri i izložbi.

Taman ja zašiljio olovku da Visokom napišem SMS kad se setih da je država Srbija predala vlast raznoraznim zavetnicima mnogo pre nego što se Visoki uspentrao na vlast. Setimo se kako su - kad je javna tužibaba stisnula muda da Koštunicu pozove na razgovor na okolnosti zavere za ubistvo Zorana Đinđića - (prividno) ugledniji i urbaniji zavetnici napisali peticiju. Epilog: javna tužibaba podvila repić. Tadašnji On Vrhovni, JexS, dupetom nije mrdnuo.

Napred pomenute pseudodemokratske kukavice i politički ženski polni organi su tom zgodom de fakto predali vlast rulji. Još su se neko vreme smucali po prezidencijalnom konaku i pustolini u Nemanjinoj, ali samo kao marionete čaršijskih kabadahija. Sledstveno je Visoka Adresa, u svojstvu prinudnog upravnika mačjeg jebališta, ušla u već razvaljene institucije.

Bilo je još šteta po državu. Kako to već biva, pre nego po Srbiji, vest o aranđelovačkom pičvajzu se pronela po regionu, gde je poslužila kao dokazni materijal za priče o Srbiji kao zemlji divljaštva po kojoj haraju klerofašističke horde. I to bi bilo to. S napomenom da će moja malenkost ubuduće u zavetno sumnjiva mesta odlaziti sa jakim obezbeđenjem. Aha, otkud tebi obezbeđenje? Ja ga nemam. Ali ima ko ima i ko je spreman da ga da. Pa da vidimo.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track