FAMOZNO SVETISLAV BASARA: Kosovski ciklus 2
Foto: Marina Lopičić

KOLUMNA

FAMOZNO SVETISLAV BASARA: Kosovski ciklus 2

Lični stav -

Jednoga dana - nadajmo se da će taj dan brzo osvanuti - rat u Ukrajini će završiti kao što završavaju svi ratovi - mirovnim pregovorima. Mislite li da će se, kad pregovori počnu, članovi ruske i ukrajinske delegacije sakrivati jedni od drugih po budžacima? Neće. Samo Srbin imade pregovarače koji žele da vrate otcepljenu teritoriju, a nemaju muda da se rukuju sa onima koju tu teritoriju drže pod kontrolom.

Pitanje od 1.000.000.000.000 rubalja: Misli li neko da će, ako na predstojećim pregovorima situacija bude tako nalagala, Rusija jednog trena oklevati da prizna Kosovo kao kompenzaciju za priznanje Krima i SAO Donjecka i Luganska.

Taj scenario je vrlo verovatan. Rusi se ni po cenu atomskog rata neće primiriti dok ne postignu bar minimalistički ratni cilj. Za početak. S druge strane NATO i EU se neće upuštati u ratnu avanturu zbog zemljišnog poseda na kome ne nameravaju da žive, znamo priču. I - šta? Spasiba za družbu. Rusi odoše, a nama ostade nerešen problem.

Sada ću pojasniti zašto sam juče napisao da mi imamo mnogo više problema sa samima sobom nego sa Albancima. Imate li vi uopšte predstavu koliko je u Srbiji ljudi koji su izgradili lepe karijere na „otetom Kosovu“ i koji su namlatili još lepše pare na „najskupljoj srpskoj reči“.

Kao što je - što reko Čanak - nemoguće probuditi onog ko se pravi da spava, tako je nemoguće rešiti problem za koji ne postoji politička volja (ne želja, to su dva različita pojma) da bude rešen. I to obostrano. Srbi bi želeli Kosovsku „svetu zemlju“ bez Albanaca - ili sa Albancima koji stružu drva i jedu marmeljad - kosovski Albanci (nešto uspešnije) žele Kosovo bez Srba i bez ikakvih veza sa Srbijom.

I to će tako ostati, možda i zauvek, ako Beograd i Priština ne dokonaju da problemi (koji će se samo gomilati) ne mogu biti rešeni dok se ne povedu pregovori bez posrednika i sponzora. To je u obostranom interesu. Jer pazite. Belosvetska situacija se svakim danom sve više usložnjava, ako bi došlo stani-pani, Amerika i EU bi „otpriznale“ Kosovo sa istom lakoćom s kojom će ga Rusija priznati, samo ako se to poklopi s njenim interesima.

Dilema između kojih smo rastrgnuti - tj, srpski podeljeni - nisu istok - zapad, EU - Rusija i ostale trice i kučine. Naša vekovna (nerešena) dilema je: realnost ili mitomanija. Dobro, de, realnost je precenjena, ima tu još jedan problem: infantilno očekivanje da „nas“ neko negde „povede“, pa ćemo - kad budemo dovedeni tamo gde smo povedeni - živeti dugo i srećno. Takve vapaje za vođom nećete čuti samo od režimskih nego i od opozicionih telala.

Sve da nas EU sutra primi u punopravno članstvo, nijedan od problema - pogotovo kosovski - neće biti rešen. Imbecilna je nada da će ih rešiti neko drugi, svi se jedva i sa svojim nose. Za kraj, jedna pikanterija iz katoličkog sveta. Žalili se ljudi iz Venecije papi da tamošnji kardinal nije „na visini zadatka“, a papa je venecijanskim delegatima rekao: Mogao sam mu dati kardinalski šešir, ali nisam mu mogao dati glavu.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track