Pre dva-tri dana se po regionu, a i šire - s tim što „šire“ za to boli qwrz - pronese vest da su „lokalni predstavnici (čega?) u Srebrenici pokrenuli inicijativu za promenu naziva te opštine jer je ime grada oskrnavljeno nakon nedavnog usvajanja rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini OUN“. Mile Dodik - kaže izvor - „naveo je da se razmatra ova ideja“.

Izvor je - ko bi drugi mogao biti - bila Politikina Rotopalanka. Zasad ni dobro obavešteni izvori ne znaju da li je „inicijativa“ dubara, poput mnogih koje Dodik godinama uvaljuje - kao npr. „predlog o mirnom razdruživanju“ - ni kako će se ubuduće zvati Srebrenica ako „inicijativa“ dobije zeleno svetlo - a uzimajući u obzir pravce razvoja pomahnitalosti, ne vidim ni jedan razlog da ga ne dobije.

Ne zna se ni kome će pripasti čast da bude kum. Ili će možda biti raspisan konkurs za novo srebreničko ime, koje će odabrati stručni žiri - predlažem Antonića za predsednika - i autora izabranog novoimena nagraditi stanom u novoimenovanoj varoši.

Ideja, siguran sam, neće manjkati, kao što ih nije manjkalo ni devedesetih, kad je Foča preimenovana u „Srbinje“, da bi se posle nekog vremena, vratila starom imenu i kad su Hrtkovci nakratko bili „Srbislavci“, pa na kraju vratili prvobitno ime.

Evo, ja imam predlog, pa ako komisija smatra da će odgovarati, neka ga usvoji, nagradnog stana se odričem u korist NSPM. Sve što treba učiniti je sledeće: iz „Srebrenica“ treba izbaciti „e“ i „en“ i tako ćemo dobiti ime Srbnica. Em više neće biti Srebrenica, em će biti mnogo više srpska.

Da pređemo na stvar. Šta je ideja promena imena Srebrenice? Koliko poznajem taj kraj - a dosta ga dobro poznajem, odrastao sam u blizni, doduše sa ove strane Drine - osnovna ideja je uvlačenje u Visoka Dupeta (sa obe strane Drine).

Sa ove strane Drine na tom poslu se prvi istakao Dobrivoje „Baja“ Vidić, koji je, sledeći napred pomenutu ideju uvlačenja u dupe, predložio da Užice delimično promeni ime i da se nazove „Titovo“, što je izazvalo svejugoslovensku lančanu reakciju prišivanja Titovog imena varošima, tako da bi promena imena Srebrenica - ako se istorija ponovi, a ne vidim razlog da se ne ponovi - mogla izazvati lavinu promena „neprijatnih“ imena.

Drugi motiv „skidanja ljage“ sa imena Srebrenica je još jedna u nizu manifestacija ovdašnje zaumne prakse prepravljanja istorije i njenog upodobljavanja režimskim ideologijama promenom imena ulica i gradova.

Ko još, recimo, pamti „Svetozarevo“, „Rankovićevo“, „Kardeljevo“, „Ivangrad“ i ko je u stanju da nabroji sva imena ulica Svetogorske i - apsolutnog rekordera u promenama imena - Krunske, koja je za 150-ak godina promenila čak 12 imena.

Promena imena Srebrenice tek nema smisla ako je motivisana idejom bekstva od neprijatnih rezolucija i negativne svetske slave. Srebrenica nije postala ozloglašena zato što se zove Srebrenica, nego zato što je u njenoj okolini počinjen, hajde da upotrebimo ovdašnji tremin, „stravičan zločin“. A zločinu se ime ne može promeniti.

Srebrenica nije postala ozloglašena zato što se zove Srebrenica, nego zato što je u njenoj okolini počinjen, hajde da upotrebimo ovdašnji termin, „stravičan zločin“. A zločinu se ime ne može promeniti