Slušaj vest

 Dok je čekao da ponovo zvanično zasedne na tron sveta u Belu kuću, Tramp nije gubio vreme i za dva i po meseca, koliko je bio tek „izabrani“, a ne zvanični predsednik, uspeo je ono što drugi nisu mogli godinama, a tu se pre svega misli na uspostavljanje, istina krhkog, primirja između Izraela i Hamasa. Nezvanične informacije kažu da je Trampov izaslanik za Bliski istok, investitor Stiv Vitkof, koji je najzaslužniji za uspostavljanje ovog primirja, uputio Benjaminu Netanjahuu, stvarnom gospodaru rata na Bliskom istoku, samo jednu jednostavnu Trampovu poruku - potpiši, koju je ovaj poslušao.

Benjamin Netanjahu nije baš neki tip kome se tako lako može reći šta da radi, jer ovaj bivši komandos s diplomom prestižnog MIT-a, sasvim retka i opasna karakterna kombinacija, godinama nije fermao nikoga, te je ispraćao izaslanike svih dosadašnjih američkih predsednika tako što bi nakon odela ponovo obukao pancir i sjurio se na linije fronta da sa generalima duma o onome što već tamo mora biti učinjeno. E sada je taj i takav strašan i neustrašiv Netanjahu odlučio da posluša Trampa i potpiše primirje, što govori o snazi koju trenutno ima novi-stari američki predsednik.

No, snaga nije nešto što je konstantno, jer se ona troši zavisno od loših ili dobrih poteza, a pred Trampom je nakon inauguracije gomila poteza koje će morati da vuče. Čitava frka se digla povodom njegovih izjava o Grenlandu, Kanadi i Panami, te mu se mora priznati da je šoumen bez premca i da su njegove reči oštrije od noža, što ne znači da će on za svog drugog zvaničnog mandata zaista biti tip koji baca noževe.

Naprotiv, on bi mogao upravo biti tip koji postiže širom sveta dogovore poput onog narečenog o Gazi, otkuda je prežestoki Netanjahu već počeo da povlači svoje žestoke momke. Sledeća je na dnevnom redu Ukrajina, o čemu je Tramp opet već poslao poruke tamo gde treba da se pošalju, pa se odmah nakon inauguracije čeka njegov najpre telefonski razgovor, pa onda i neposredni susret sa Putinom. Zatim je na dnevnom redu pregovaranje sa Kinom, o čemu je opet vispreni Tramp poslao poruke tamo gde treba, pomirljivom porukom da će učiniti sve da se ne ukine potpuno kineski Tiktok i pozivajući kineskog lidera Si Đinpinga na svoju inauguraciju, koji mu je opet na to nežno uzvratio šaljući na nju baš onog kineskog zvaničnika koga su priželjkivali Trampovi savetnici, jer on dakako nije mogao doći jer je još rano za neposredni susret.

Sve u svemu, zvanična Trampova inauguracija znači zvanični početak zvaničnog i nezvaničnog preslagivanja sveta po volji tri najvažnije sile naših dana - SAD, Kine i Rusije. U prošloj kolumni smo napisali da je bolje da se dogovaraju oko sveta kao oko tepsije bureka nego da se oko nje natežu, tepsija se izvrne i svi zajedno, ne daj bože, završimo u (nuklearnoj) prašini.

Tome sada možemo dodati samo još to da smo nakon Trampove druge inauguracije ušli u novo vreme, vreme dilova i sporazuma, što ne znači da će rokanje po svetu sada potpuno prestati, već samo znači da niko do daljeg više neće rokati samovoljno, već će svi udari, padovi i letovi biti sporazumni, poput, na primer, Asadovog pada i potom leta u Moskvu, a {to je u konačnici pripremilo i sadašnje primirje u Gazi i što je bio zapravo nezvanični start ovog svetskog preslagivanja.