Slušaj vest

Netipično je inače za čeličnu novinarsku ledi da sledi tradicionalno srpsku praksu - za koju uvek nalazi lepe reči - što će reći da neprestano ponavlja iste pogrešne poteze koji završavaju fijaskom u nadi da će po zakonu verovatnoće jednoga dana uspeti.

U tom smislu Smajlovićka maltene svakodnevno ide od televizora do televizora i u svojstvu vanstranačkog intelektualca širokog spektra na sva usta hvali mudru Visoku Politiku, sve u nadi da će Visoko Mesto znati to da ceni i da će je jednog dana vratiti u rodnu Politiku ili je bar nagraditi nekom utešnom ambasadom.

Ako neko nije džaba moler, onda to nije Smajlovićka, ali, eto, komedijant slučaj je udesio tako da i ona - protivno svojim najdubljim uverenjima - već godinama džaba kreči. Kad sam u nedelju, prigodom redovne inspekcije Rotopalankinog portala, ugledao Smajlovićkinu lepu sliku, a iznad slike naslov: „Vidim elemente obojene revolucije“, odmah sam znao da je to must read. Nije mala stvar videti elemente revolucije, kužite, stari moji.

Evo nekih elemenata obojene revolucije koje je Smajlovićka podastrla javnosti u emisiji „Detektor istine“, a Politika uredno prenela: „Vi kad vidite na početku blokada na svim fakultetima ista voda, ista hrana, isti proizvodi iz istih lanaca, tu onda ima elemenata ozbiljne organizacije. Meni deluje da postoji centrala, neko ko vešto i koordinisano upravlja.“

Sve to stoji - i sve je to dobro poznato tamo gde treba - ali gde je tu revolucija? Ako postoji neko društvo koje se nalazi na najdaljoj tački od mogućnosti izbijanja bilo kakve revolucije, makar i seksualno obojene, onda je to naše, u kome nema energije ni za redovni život. Revolucije ne izbijaju zbog postojanja „centrala“ i snabdevanja istom vodom i hranom, nego se rađaju iz sukoba nepomirljivih političkih koncepcija, a u Srbiji ne samo da nema nepomirljivih nego nema nikakvih političkih koncepcija, uz izuzetak anarhosindikalista iz SAO KCB, kojima svaka čast na politici, ali kojima daleko lepa kuća.

Na kobajagi provokativno pitanje novinara/ke „Detektora laži“ - lično mislim da bi dušekorisnija bila emisija tipa „Detektor istine“ - zašto Ljilja misli da Vučića ruši Zapad kad je u dobrim odnosima sa svim kolektivno zapadanim alfa mužjacima (i ženkama), Ljilja je ko iz topa odgovorila da „zapadne zemlje ne vole snažne vladare i da je njihov cilj da oslabe Vučića zbog saradnje s Kinom i Rusijom“.

Može biti, ne znam. Ali se pitam jesu li zapadne zemlje toliko glupe da ne vide da je Vučić u Smajlovićkinoj jednačini promenljiva, doduše dugog trajanja, da je saradnja s Kinom i Rusijom konstanta i da bi pripomaganje obojenih revolucija bilo džaba krečenje.