Slušaj vest

Nedavno sam se našalio i predložio da popularni Ćacilend ne bude samo u Pionirskom parku već da se zauzmu svi parkovi u širem centru Beograda. Blokiranje parkova od studenata koji žele da uče trajalo bi sve dok se ne ispune zahtevi postavljeni na velikom narodnom mitingu od 12. aprila.

Ovako nešto sam predložio, jer blokadere fakulteta i univerziteta nervira blokada Pionirskog parka, te zamislite, oni traže da se park otvori za sve. Nekako ne setiše se da otvore fakultete za sve, već ih, evo, već sedam meseci blokiraju. Blokiraju i ulice i maltretiraju svakog ko im se usprotivi, blokiraju RTS, sudove, tužilaštva.

Čemu sad želja da neko odblokira parkove ili kako sad to da neko drugi ne sme da blokira šta god da poželi? Da budem do kraja iskren, predložio sam i da se pokrene akcija blokiranja blokadera. Lepo se ljudi okupe oko blokiranih fakulteta i ne daju nikom da sa njih izađe, ali ni da uđe. Nije li to ono što su nas blokaderi naučili? Kada pitaju dokle će to trajati, a svi mi im samo kažemo - kraj je kada mi kažemo da je kraj. I to smo od njih naučili. Sve ovo sam predložio baš da bi se do kraja sve dovelo do apsurda i da ljudi vide koliki je idiotizam sve ono što su blokaderi činili više od pola godine, uništavajući drugima živote u smislu propasti studentske godine, sprečavanja institucija da rade, uništenja naše ekonomije, poslova. Red je da neko njima na tako apsurdan način stane za vrat i da osete kako je to kada te neko blokira. Što bi naš narod rekao, tući ih njihovim oružjem, jer kolo sreće se okrenulo na drugu stranu.

Strašno im je zasmetalo što sam predložio da država digne ruke od naših univerziteta i da prekine bilo kakav oblik finansiranja. Da bi trebalo da se pokrene projekat izgradnje i pravljenja novog nacionalnog univerziteta, na drugačijim osnovama i novim zakonskim rešenjima. Smatram da je to jedini lek za naše visoko školstvo, jer iluzorno je očekivati da će ideološki zastranjeni profesori ikada moći da se vrate na normalan kolosek, a svakako će anarhisti i radikalno levičarski nastrojeni aktivisti svako malo blokirati sadašnje fakultete. Za sadašnje univerzitete nema spasa, već mora da se spasava zdravo tkivo, a kancer da se odstranjuje. Neko sam ko svim srcem navija da sadašnji univerzitet propadnu i, naravno, da svojoj deci, posebno ako ostanu u ovakvom stanju kakvom jesu, nikada neću dozvoliti da iste pohađaju. Studiraće ili u inostranstvu ili na nekom od novoformiranih univerziteta u Srbiji, ali na sadašnjim državnim nogom kročiti neće. Mojoj deci neće predavati Dinko Gruhonjić, Jovo Bakić, Danijel Sinani, Miodrag Jovanović, Tanasije Marinković, Perica Špehar i slični. Hitno omogućiti da konkurencija uđe na naše tržište, da stani fakulteti dobiju mogućnost formiranja univerziteta, ali i podsticati privatne fakultete i univerzitete, da prave što kvalitetnije programe. Prema tome, nadam se da će država prepustiti sadašnje državne univerzitete da dođu do krajnjih granica apsurda, što su inače blokaderi baš i želeli, te da se uruše i propadnu, jer bolje nisu zaslužili.

Sve ovo je dugoročan proces borbe protiv apsurda likova koji zamišljaju da je samoupravni socijalizam još uvek živ i koji su nam uništavali živote u poslednjih sedam meseci. No došlo je vreme da budu potučeni njihovim oružjem i da nam se jednom za sva vremena skinu sa grbače.