Slušaj vest

Sve je počelo kada je Kristijan Šmit, tzv. visoki predstavnik kome Savet bezbednosti nije potvrdio mandat, optužio Dodika za podrivanje ustavnog poretka. A to podrivanje se sastojalo u odbijanju Republike Srpske da u „Službenom glasniku“ objavljuje odluke visokog predstavnika, koji se ponaša kao kolonijalni upravitelj u Africi 19. veka.

Osim kolonijalnog prezira prema svim narodima BiH, Šmit je pokazao i političku nesmotrenost. Još jednom se videlo da funkcioneri EU često rade protiv interesa svojih zemalja. Svaka destabilizacija u našem regionu otežala bi nevolju koje se Evropljani najviše plaše. Noćna mora vlada i stanovnika evropskog Zapada su migranti i izbeglice. Ako bi neki kratkovidi birokrata kao taj Šmit izazvao sukob na Kosovu ili u Bosni, iste večeri bi se veliko deo tamošnjeg preostalog življa sjurio na Zapad.

Na sreću Republike Srpske i celog regiona, tu državu čuva nešto jače od svakog guvernera iz belog sveta. To je privrženost naroda. Nema načina da ljudi koji žive u toj republici zavole centralizaciju i vlast Sarajeva. Kakve god bile odluke i optužbe. Decenijama se čuju glasovi iz Sarajeva kako je Republika Srpska smetnja za efikasniji razvoj Bosne i Hercegovine. I to kažu oni čija je država podeljena na deset malih državica-kantona, od kojih svaki ima vladu i birokratiju. Najbolji primer nemogućnosti centralizacije je Mostar. Taj nekada jedinstveni grad podeljen je na dva dela. Mnogi mladi ljudi u njemu nikada nisu prešli most po kome je grad i nazvan. Drugi primer nemogućnosti centralizacije te nesrećne i nemirne Bosne je navijanje. Možete li zamisliti Hrvate iz zapadne Hercegovine kako u utakmici Hrvatska - BiH navijaju za reprezentaciju svoje matične države?

Milorad Dodik je opet napravio neočekivan potez i izgladio odnose sa SAD.

Republika Srpska ulazi u novu godinu s manje spoljnopolitičkih problema nego u 2025. godini. Ipak, postoje problemi koji prevazilaze dnevnu politiku, kako spoljnu, tako i unutrašnju. Najveći problem RS je demografija. Jugozapadni i jugoistočni delovi te države su skoro potpuno prazni. Reći ćete, kao i većina krajeva u drugim zemljama regiona. Druge zemlje nisu ugrožene spolja.

Republika Srpska ima neke zanimljive prednosti za budućnost. U veku u kome će voda biti jedan od najvećih resursa, Srpska obiluje vodom. Drugo polje na kome je ova zapadna srpska zemlja ojačala je kultura. Pre neku godinu je roman o stradanjima Srba u ratu iz ugla ondašnjeg čoveka dobio NIN-ovu nagradu. Serije i filmovi s tematikom iz tih krajeva i/ili tamošnjim autorskim timovima sve su bolje i popularnije. Na kraju krajeva, umetnost je ta koja više oblikuje naš osećaj identiteta nego državne svečanosti i zvanične objave.
Ali ono što posebno gane svakog ko iz Srbije ode u Republiku Srpsku jeste ljubav koju tamo imaju za Srbiju. Koja nama ovde ponekad nedostaje.