Slušaj vest

Setimo se samo one izjave Gorana Markovića, „cveta našeg građanstva iz kruga dvojke“, koji je izjavio da spomenik Stefanu Nemanji treba izmestiti u Marinkovu baru jer njeni stanovnici ne znaju šta je lepo i kome se treba diviti. A on, je li, i jedno i drugo zna.

Ili ruganja njegovog kolege iz Proglasa Dragana Bjelogrlića stanovnicima Obrenovca, Lazarevca, Borče... da „samo subotom idu u grad“, i da zato glasaju za Vučića. A ne za njega... Nije Bjelogrlić ni prvi ni poslednji takav, za takve narod kaže da im praziluk viri iz... donjeg dela leđa. Wannabe narodni vođa, Šolakov poslovni partner, osnivač neformalne i zaboravljene grupe Proglas prećutkuje činjenicu da je rođen u Opovu, da je živeo u Barandi (koja je i poslednji put listom glasala za Vučića) i da je, dolazeći u Beograd, ispred Borče skidao blatnjave gumene čizme i obuvao patike.

Ali, ako u izjavama ove dvojice preovlađuju pokvarenost i licemerje, ono što govori Dušan Teodorović primer je kako politička ambicija bez pokrića dovodi do razilaženja sa zdravim razumom.

Ni od koga nepitan, i ničim neizazvan, ovaj je naš profesor Univerziteta i stručnjak za organizaciju saobraćaja od EU zatražio da uvede sankcije ćerki Aleksandra Vučića, koja studira negde u Evropi, jer je - pazite ovo - njen otac odbio da se sretne sa članovima Evropskog parlamenta koji su nenajavljeno i nepozvani došli u Beograd!

Nije nam poznata Teodorovićeva porodična situacija, i ne zanima nas, ali sigurni smo da se ne bi složio da mu detetu ili unučetu neko uskrati pravo na obrazovanje zbog njegovog političkog angažmana. Čuj, ne bi složio! Delegacija EP u Beograd bi došla samo zbog toga! Ali, kad je Vučić u pitanju, on smatra da je sve dozvoljeno.

A kakav bi bio na vlasti, otkriva njegovo ubeđenje da je odbijanje jednog susreta sa članovima EP greh koji treba najstrože kazniti. On lično ni Evropskom parlamentu ni Evropskoj uniji ne bi stao ni na senku!

I da stvar bude tragikomičnija, ovaj čovek svakog meseca dobije hiljadu evra naših para, iz budžeta Srbije, po osnovu svoje pameti! Teodorović je, naime, član SANU!

Za nekoliko godina, videćete, u Akademiju nauka biće primljen i sadašnji rektor Beogradskog univerziteta Vladan Đokić. I on se pod stare dane strastveno opredelio za politiku, a mogućnost za uspeh do vrha prepoznao je u studentskoj listi. Kad ovaj talas meteža prođe, sociolozi i psihijatri objasniće nam kako je bilo moguće da zreli ljudi, ostvareni u svom poslu, sa ugledom u svom okruženju, izgube razum i sram samo zato što im je neko obećao visoko mesto na „studentskoj izbornoj listi“? Zašto su gubili dostojanstvo zbog jedne fatamorgane?

Jer rektor Đokić je jedan od šampiona u podilaženju studentima, oni bi rekli u „uvlačenju“. zna se gde.
Na blokaderskom skupu održanom na Savindan Đokić je na alpinističkom pohodu kroz njihovo debelo crevo izjavio da su „mladi i obrazovani najvredniji deo našeg društva“.

Čovek prosto ne može da poveruje da se uvek iznova nađe neko ko ljude deli na vredne, kojima treba dati vlast, i manje vredne - manje obrazovane, zadužene da rade, i starije - za logore. To je stara stvar, i ne bi zasluživala pažnju da zagovornik takve podele Đokić nije na čelu Beogradskog univerziteta.

Dokle?