Slušaj vest

Biser prvi: Slika nekakvog sunčanog sata ispod koje piše: „Kasnije je nego što izgleda“ i biser dva: Fotografija nekog dilbera ispod koje piše, citiram: „Nemački slikar i vegetarijanac koji je, kad su komunisti zauzeli njegov grad, izvršio samoubistvo jer nije želeo da živi pod komunističkim režimom.“

Biser br. jedan hoće da kaže da je vremenski tok uvek korak ispred nas i da nas zato uvek zatiče nespremne i spuštenih gaća, ono pak što govori Viber-biser br. dva je sušta, da suštija ne može biti, istina koja se - kad malo bolje pogledamo u sliku slikara samoubice - momentalno pretvara u odvratnu laž. Zato što na slici vidimo glavom i bradom Adolfa Hitlera koji, fakat, jeste bio (loš) slikar, zakleti vegetarijanac, koji jeste izvršio samoubistvo kad je Crvena armija zauzela njegov grad, koji, takođe fakat, nije želeo ni da živi pod komunističkim režimom, mada je osnovano pretpostaviti da pod tim režimom ne bi dugo poživeo i da se nije ubio.

Bio je ovo uvod u našu današnju kolumnu posvećenu kulturi manipulacija faktografijom i pretvaranjima suštih istina u laž, koja naročito cveta u ratnim vremenima i „periodima između dva rata“. Olakšavajuća okolnost za lažove - među koje ubrajam i moju neznatnost, koja je lažov po profesiji - može se pronaći u spisima Tome Akvinskog, koji je tvrdio da ništa što je stvoreno ne može biti istinito. Sklon sam da se složim sa „anđeoskim doktorom“, ali se usuđujem da iznesem i primjedbu koja glasi: kolikogod nešto (neko) bilo stvoreno, ne mora baš da laže i šakom i kapom, svim raspoloživim sredstvima, o svemu i svačemu, na sve teme i u svakoj prilici.

Ovaj čemerni svet je zašao u poodmaklu fazu upravo takvog laganja (u kojoj mi dajemo sve od sebe da budemo „lider u regionu“). Čemernom lažljivom svetu na poslovima masnog laganja naročito idu naruku takozvane informatičke tehnologije i vizuelni mediji koji bez po muke od monstruma naprave dobrog oca (nacije) nežnog slikara, vegetarijanca koji se ubija iz principa jer ne želi da živi pod nenarodnim režimom. Kako to u lažljivim svetu biva, povika se diže na nusprodukte (koja li je po redu) tehnološke revolucije, na takozvane društvene mreže koje su, činjenica, neiscrpni izvori bulažnjenja, dezinformacija i masnih lagarija, ali za koje tražim pomilovanje (i pravdu) zato što društvene mreže nisu proizvođači, nego distributeri opsena.

Nešto slično je govorio i De Mestr. Lažni novac, pisao je De Mestr, kuju kriminalci, ali ga, ne znajući da je lažan, šire čestiti ljudi. U tom smislu, dragi čitaoci, kad god na televizoru - ili na Viberu - ugledate vest da je neki dobričina i vegetarijanac (u najširem smislu) izvršio samoubistvo iz principa, pre nego što se tronete, pogledajte njegovu sliku.