Slušaj vest

 - re­dov­ne ne­de­lj­ne in­spe­k­ci­je ra­dioa­k­ti­v­nog po­r­ta­la (ot­pa­da) Su­n­ča­nik za­me­nio sam re­dov­nim sva­kod­ne­v­nim in­spe­k­ci­ja­ma u oče­ki­va­nju la­vi­ne pra­vo­slav­nih odje­ka i rea­go­va­nja, od ko­jih ni­je bi­lo ni mu­ka­jet.

Izgle­da da su oba­ve­šta­j­ni ofi­ci­ri sve­to­sa­v­ske Ozne do­ja­vi­li sr­p­sko­c­r­kve­nom „ta­mo gde tre­ba“ da mon­ti­ra­ni pro­ces i pre­su­da ni­su nai­šli na do­bar pri­jem me­đu ši­ro­kim mo­na­škim, sve­šte­n­stve­nim i ve­r­no­na­rod­nim ma­sa­ma. Mo­že­bi­ti, šta­vi­še, da su po­je­di­n­ci iz po­me­nu­tih ve­r­sko­so­ci­jal­nih gru­pa, me­đu nji­ma i mo­ja ne­znat­nost, po­mi­sli­li u sr­ci­ma svo­jim da je izlu­če­nje iz SPC-a, ova­kve ka­kva je, pri­vi­le­gi­ja, a ne ka­zna.
In­spe­k­ci­j­ska upor­nost se na kra­ju ispla­ti­la. Pre dva-tri da­na na Su­n­ča­ni­ku je osva­nuo te­k­stić iz pe­ra po­slo­vi­č­nog U. S. (odra­ni­je po­zna­tog or­ga­ni­ma ma­ni­je go­nje­nja), še­re­t­ski na­slo­vljen „Trk na Tvi­ter, spri­nt na po­d­ka­st“, u ko­me se sve­to­sa­v­sko pis­ka­ra­lo - u ko­me sam pre­po­znao jed­nog ugled­nog pri­dvo­r­skog pa­ra­zi­ta - osvr­nu­lo u gne­vu na pos­t­su­d­ske po­slo­ve i da­ne izo­p­će­ni­ka Pan­te­li­ća i Mi­li­će­vi­ća.

Da li su pre­ki tu­žio­ci, pre­ke ka­di­je i nji­ho­va pre­ka po­slu­ga oče­ki­va­li da će po­sle izri­ca­nja pre­su­de Pan­te­lić i Mi­li­će­vić, no­kau­ti­ra­ni izo­p­će­njem, zau­vek uću­ta­ti? Re­kao bih da je­su. Ra­ču­na­ju: ima se, mo­že se. Pan­te­lić i Mi­li­će­vić, me­đu­tim, ni­su za­ću­ta­li, što je UeS-a do­ve­lo u sta­nje amo­ka u kom je na­pi­sao sle­de­će re­do­ve: „Pri­sto­jan čo­vek“ - gla­go­lji pis­ka­ra­lo - „a po­se­b­no ve­ru­ju­ći pra­vo­slav­ni hri­šća­nin ni­ka­da se­bi ne bi do­zvo­lio da do­đe u si­tua­ci­ju u ko­ju su“ - pa­zi sad - „NI­Č­IM IZ­A­Z­V­A­NI do­šli ra­šči­nje­ni Mi­li­će­vić i Pan­te­lić“.

Ha­j­de da ra­z­mo­tri­mo u ka­kvu su to si­tua­ci­ju do­šli Bla­go­je i Vu­le. Evo ka­kvu. Po­ku­ša­li su, na sveo­p­šte UeS-ovo zgra­ža­va­nje, da u „jav­nos­ti stvo­re po­gre­šan uti­sak o nji­ma kao po­li­ti­č­kim žr­tva­ma zbog kri­ti­č­kog mi­šlje­nja“. Na­ša jav­nost je­ste qw­r­zu rav­na, je­ste ine­r­t­na i ki­la­va, ali je čak i ta­kva „na­ša jav­nost“ ste­kla ispra­van uti­sak da su Pan­te­lić i Mi­li­će­vić žr­tve li­č­ne osve­to­lju­bi­vos­ti i po­li­ti­č­ki mo­ti­vi­sa­nog pro­go­na, umo­ta­nih u ukra­sni pa­pir cr­kve­nog pra­va, ozva­ni­če­nog fu­n­k­cio­nal­no ne­pi­sme­nom pre­su­dom.

Znam da će na­šu jav­nost za­bo­le­ti qw­rz zbog ovog što ću sa­da re­ći, ali ipak ću re­ći, mo­žda ne­kom do­đe iz du­pe­ta u gla­vu. Si­gu­r­no ste uči­li u ško­li (ili ne­g­de na­ču­li) da je Ka­to­li­č­ka cr­kva spa­li­la Đo­r­da­na Bru­na na lo­ma­či. Sa sta­no­vi­šta ta­da­šnje cr­kve s do­brim ra­zlo­gom, jer su Bru­no­va uče­nja - od ko­jih ne­ka i mo­ja ne­znat­nost sma­tra ne­pri­hva­tlji­vim - ospo­ra­va­la ne­ka od te­me­lj­nih uče­nja cr­kve. Ali, ali, ali...
Pro­ces pro­tiv Đo­r­da­na Bru­na tra­jao je tri pu­ne go­di­ne. Da se odre­kao je­re­ti­č­kog uče­nja - što ni­je hteo da uči­ni - Bru­no ne bi bio spa­ljen. Va­lja na­po­me­nu­ti i sle­de­će: Đo­r­da­no Bru­no je osu­đen i spa­ljen, ali ni­je ek­sko­mu­ni­ci­ran, što je u op­ti­ci on­da­šnje ka­to­li­č­ke - i da­na­šnje sr­b­ske cr­kve - bi­la ka­zna te­ža od spa­lji­va­nja, što će re­či - to­tal­na smrt. Da zna­ju šta či­ne, to bi zna­li i tu­ži­lac i ka­di­ja. Sa­zna­će te­žim pu­tem.