Slušaj vest

Zavisi koja! Ima raznih stečajnih masa. Vikipedija, vrelo moje mudrosti, kaže da je stečajna masa „celokupna imovina stečajnog dužnika na dan otvaranja stečaja koja služi za namirenje troškova poverilaca“. To bi, da kažemo, bila privredna/ekonomska (ne znam kako se tačno kaže) stečajna masa.

Moja kuhinjska politička filozofija naučava da postoji i politička stečajna masa, koja nastaje posle bankrota ove ili one politike, u datom slučaju politike juče pomenutih diumvira, koja je u suštini bila produžetak Ćosićeve politike (relativno) mirnim sredstvima.

Idemo dalje. Šta bi mu to moglo biti pobuna stečajnih masa? E, to bi vam u našem slučaju bilo stanje uskomešanosti masa nezadovoljnih poslovima i danima stečajnog upravnika (ime i prezime poznato redakciji). Znamo da je masa, pučina, stoka jedna grdna, čvrsto uverena da će se kurtalisati nezadovoljstva ako strmopizdi stečajnog upravnika, što je, da kažemo, masovni zajeb, upravo zato što su česta - često nasilna - strmopižđavanja srpskih stečajnih i prinudnih upravnika, praćena nemenjanjem poslovne politike, glavni uzrok serije političkih bankrota i stečajnih postupaka.

Ima u jednom devetnaestovekovnom ruskom romanu snažna, poučna scena koju ću vam ukratko prepričati. Elem, penzionisani carski general, nazovimo ga Nikita Nikitič, u zdravlju je i veselju doživeo duboku starost, ali na kraju je, protivno generalovoj volji, priroda učinila svoje i đeneral se našao na samrtnoj postelji. Pozvan je gubernijski lekar, koji je generalu rekao da je zbog duboke starosti i poodmaklosti bolesti stanje beznadežno i da bi general trebalo da pozove sveštenika i da se pripremi za smrt.

Na šta je general rekao sledeće: „Ali, čoveče, ja neću da umrem. Razumete li vi mene, ne-ću da um-rem i tačka.“

I - šta je bilo? General je umro ko bela lala. Citiranom pričom pisac je hteo da kaže da snažna volja za (boljim) životom - koju je general imao u izobilju - sama po sebi nije dovoljna da produži život makar za jedan milisekund, posredno je hteo da kaže i da volja za boljim životom sama po sebi ne popravlja život ni za „p“, da ga, štaviše, često iskomplikuje i pogorša. Umreti se mora, ali se pre smrti može živeti bolje pod sledećim uslovima: Uslov 1: da ne očekujemo da „nam“ (jebo ja nas) bolji život pokloni neki vladajući dobričina, nego da se sami borimo (i izborimo) za njega. Uslov 2: da bismo se mogli boriti (i izboriti) za bolji život, moramo bolje (pozitivnije) misliti, jer ako nastavimo da saborno mislimo ovako kako mislimo, život će nam biti kakve su nam i misli, što će reći loš. Uslov 3, najvažniji: Valjalo bi shvatiti - i s tim se pomiriti - da iako u poslovima bankrota nismo ni luk jeli ni luk mirisali, stečajne dugove koje su nam ostavili preci moramo otplatiti do poslednje pare. U suprotnom: ponovo odosmo u stečaj.