(VIDEO) NIJE USPEO DA VIDI OČEVU ZLU STRANU: Kako su odrastala deca zloglasnih nacista
Foto: Youtube/screenshot

Drugačija priča

(VIDEO) NIJE USPEO DA VIDI OČEVU ZLU STRANU: Kako su odrastala deca zloglasnih nacista

Planeta -
Iako većina filmova koji se bave Holokaustom prikazuju širu sliku ove velike tragedije, Dejvid Evans je odlučio da snimi dokumentarac - 'What Our Fathers Did' - koji je koncentrisan na živote nekih od najozloglašenijih ubica u istoriji, postavljajući pitanje kako je to bilo odrastati kao dete naciste.
Foto:Youtube/screenshot
Foto:Youtube/screenshot

Evans i njegova ekipa pratili su Filipa Sendsa, unuka Jevreja koji je preživeo Holokaust, dok je on pokušavao da sazna kako su izgledali životi dvojice muškaraca s druge strane žice: Nikolasa Frenka i Horsta fon Vahtera, tj. sinova poznatih viših nacističkih službenika, Hansa Frenka i Ota fon Vahtera.I Frenk i Vahter su bili odgovorni za smrt hiljade evropskih Jevreja tokom nacističkog uspona na vlast. U filmu je dokazano da je jedino Frenk zadržao objektivnost, jer je on odmah priznao da je svestan zločina svog oca. Ali s Vahterom je malo drugačija priča.

On naime ljutito poriče očevu krivicu za smrt desetine hiljada Jevreja, do kojih je došlo pod njegovim zapovedništvom. Za razliku od realističnog Frenka, Vahter je proveo srećno detinjstvo s ocem nacistom. U njegovim očima, otac je bio dobar čovek kod kuće i zbog toga nije mogao da bude masovni ubica, uprkos i više nego dovoljnoj količini dokaza koji tvrde suprotno i smeštaju ga u središte odluka vezanih za genocid. Vahter ne odustaje od tvrdnje da je njegov otac bio pošten i častan muškarac koji je naređivao ne zato što je bio osoba puna mržnje, nego zato što je verovao u nacistički nacionalizam i nadao se da će njegovo učestvovanje u aktivnostima stranke jednog dana nadživeti počinjena ubistva.

Foto:Youtube/screenshot
Foto:Youtube/screenshot

Tokom većeg dela filma, Sends i Frenk pokušavaju da uvere Vahtera da uvidi očevu zlu stranu ili bar njegovu slabost. Ali u tome ne uspevaju ni u jednom trenutku. Vahter živi u svetu tišine i zavaravanja, onoga u kakvom se rađa moderni fašizam.

Ali Ahilova peta ovog dokumentarca je nefleksibilnost u njegovom ideološkom pristupu, pogotovo u odnosu prema Vahteru. Iako film s dubokom simpatijom prikazuje preživele aktere nacističkog genocida, nedostaje mu objektivno razmišljanje i ne nudi nikakav drugačiji uvid u priču. Želeći da prikaže krajnju subjektivnost Vahtera, film ne uviđa da isto čini i Sends, koji odbija da prihvati da Vahterova nemogućnost da vidi drugu stranu svog oca proizlazi iz njegovog srca i bliskosti s ocem, koju nije jednostavno promeniti, bez obzira na sve dokaze na svetu.

Na taj način producenti filma kao da ne uviđaju ili odbijaju mogućnost da je osoba koja je hladnokrvno mogla oduzeti tolike hiljade života isto tako zaista mogla biti mekog srca prema nekom drugom, tj. svom detetu.A očigledno je i to moguće, piše Dejli Bist.

(express.hr)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track