Rimski papski Teutonski zavod sv. Marije od Duše ugovorio je saradnju sa Muzejom holokausta u Vašingtonu u okviru koje će biti digitalizovana i učinjena dostupnom arhivska građa Teutonskog zavoda.
Najzanimljivije će biti saznati šta piše u arhivu koji je ostavio dugogodišnji rektor biskup Alois Hudal, za koga je utvrđeno da je bio glavni organizator "pacovskog kanala" kroz koji je ratnim zločincima katolicima - nacistima, ustašama i sličnima - omogućen spasonosan beg od pravde u Južnu Ameriku.
Kako prenose rimski mediji, u toku je proces "denacifikacije" jednog dela crkvene prošlosti.
Štajerski Austrijanac Alois Karl Hudal bio je od 1923. do 1953. rektor Teutonskog zavoda. U Rimskoj crkvi su teutonskim nazivom - od zavoda do istoimenoga vatikanskoga groblja - objedinjeni vernici germanskih jezika nekadašnjeg Svetog Rimskog carstva: Austrijanci, Nemci, Holanđani i Belgijanci.
Hudal je bio antikomunista i antiliberal, protivnik parlamentarne demokratije i pobornik populističkog autoritarnog nacionalizma (u knjizi napisanoj 1917. zapisao je da je "vernost zastavi - vernost Bogu").
Njegove su ideje bile slične onima koje su zastupali fašistoidni katolici kao što su bili Austrijanci Dolfus i Šušnig, Nemac Fon Papen, odnosno Portugalac Salazar.
Napisao je knjigu "Temelji nacionalnog socijalizma", pa ju je poslao Hitleru sa posvetom "novom Zigfridu nemačke veličine".
Delio je naciste na "zle", "levičare" (na primer Himler i Rosenberg) i "dobre", "konzervativne" (na primer Hitler), koji će obraniti Katoličku crkvu od "istočne opasnosti".
Ta knjiga je od Hudala udaljila dotadašnje zaštitnike: papu Pija XI i kardinala državnog sekretara Eugenija Pacelija (budućeg Pija XII).
Poznato je, također, ali ne baš obilato dokumentovano, da je Hudal bio glavni organizator "pacovskog kanala".
Uostalom, Uki Gonji u knjizi o dolasku tih zločinaca u Argentinu navodi kao Hudalovog glavnog pomagača u tom poduhvatu veličasnot Karla (zapravo Dragutina) Petranovića, za koga tvrdi da je bio i ustaški zvaničnik u Ogulinu, gde je pod ustaškim režimom, po istom izvoru, ubijeno oko 2000 pravoslavnih Srba. Tu se takođe tvrdi da je baš Petranović naredio hapšenje i pogubljenje "70 uglednih Srba".
Petranović je, prenosi Vikipedija na nemačkom, našao utočište u Đenovi, u arhidijecezi koju je od 1946. vodio monsinjor Đuzepe Siri, kasnije kardinal.
Delovao je kroz katoličku humanitarnu organizaciju Auxilium, pa je, u njezino ime, tvrdi Gonji, sarađivao u Rimu sa humanitarnim Bratstvom sv. Jeronima koju je u zgradi Papskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima vodio Krunoslav Draganović, s hrvatskim Caritasom (kojme je pokrovitelj bio nadbiskup Alojzije Stepinac, kasnije kardinal), sa mađarskim sveštenikom u Italiji Edoardom Domoterom, sa SS-ovcem Rejnhardom Kopsom koji je imao vezu u argentinskoj peronističkoj vlasti, s argentinskim imigracijskim uredom DIAE (koji je provodio politiku generala Huana Perona) itd.
Upravo je Petranović u Đenovi osiguravao prevoz "pacovima" u Južnu Ameriku. Oni su prethodno u Rimu bili skrivani po samostanima i raznim crkvenim zdanjima, dobijali izbeglička dokumenta Crvenog krsta sa lažnim imenima, a onda pod tom fasadom emigrirali u Južnu Ameriku (tako je i Ante Pavelić, šef Ustaškog pokreta, nakon skrivanja u Rimu otputovao iz Đenove kao inženjer Pal Aranjos (znao je mađarski, a inicijali su odgovarali onima na vešu).
Uz pomoć Hudala u Argentinu je pobegao i SS-ovac Erih Pribke, organizator pokolja rimskih talaca, pretežno Jevreja u Ardeatinskim jamama.
Odlukom pape Frane Pribkeu je, kada je umro u kućnom zatvoru u Rimu, odbijena privilegija katoličkog sprovoda, jer se nikad nije pokajao za svoje zločine.
Dogovorena saradnja Teutonskog zavoda i Muzeja holokausta omogućiće preciznije utvrđivanje istorijskih činjenica, ali teško da će promeniti percepcije nostalgičara fašističkog "novog poretka".
Kurir.rs/Jutarnji list
NE PROPUSTITE
