"REKLA MI JE 'ISTI SI OTAC'" ALEN JE ROĐEN IZ RATNOG SILOVANJA Majka ga je ostavila dva dana nakon rođenja, a oca je odmah prepoznao: Rekao mi je ZNAM KO SI!
Alen Muhić iz Goražda, čovek rođen usled ratnog silovanja, gostovao je u emisiji Nedeljom u 2 gde je podelio svoju srceparajuću životnu pričuo odrastanju, suočavanju sa bolnom istinom i borbi za svu "nevidljivu" decu rata.
Nakon što je na početku emisije pogledao segment o sopstvenom životu, priznao je da mu je bilo izuzetno teško, najviše zbog usvojitelja.
- Teško mi je, najviše zbog roditelja, zbog Muharema, jer kako godine prolaze, sve sam svesniji da bi uskoro mogli da odu - počeo je Muhić.
Majka ga je ostavila u bolnici, usvojio ga je domar. Njegova biološka majka je silovana 1993. godine u Foči. Nakon njegovog rođenja, bolnički domar Muharem Muhić ga je svakodnevno vodio kući svojoj supruzi Adviji i ćerkama Almiri i Jasmili, a nedugo zatim su ga i usvojili. Sa devet godina, Alen je saznao da Advija i Muharem nisu njegovi biološki roditelji i da je začet kao rezultat silovanja.
Sa posebnom emocijom se seća svoje majke Advije, koja se, kako kaže, "borila sa narodom i zajednicom" da ga odbrani od pogrdnih etiketa. Kada su ga pitali "čiji si?", nikada nije oklevao.
- Uvek sam govorio da sam Muharemov i Advijin jer to je ono što jesam - naglasio je. Svog oca Muharema opisuje kao čoveka velikog srca i skromnih ruku, dok za majku Adviju kaže da je bila lavica i borac, a sestre su mu bile štit.
Suočavanje sa biološkim roditeljima i teške reči oca
U jednom trenutku, Alen je odlučio da se suoči sa svojim biološkim ocem, koji živi oko 20 kilometara dalje.
- Isti ja se pojavio ispred mene, samo stariji. Veoma smo slični. Predstavio sam mu se, a on je rekao: 'Znam ko si ti'. Pitao sam ga: 'Zašto si silovao moju majku', a on je reagovao veoma burno. Porekao je, rekao da je ne poznaje - prisetio se Alen.
Oslobođen je optužbi za ratne zločine zbog, kako Alen kaže, mita i korupcije. Ipak je sproveden DNK test po nalogu suda koji je dokazao očinstvo. Uprkos tome, biološki otac je tvrdio da je sve bilo inscenirano.
- Povredilo me je što me je čovek lagao u lice - priznao je Alen, dodajući da kod njega nije video kajanje.
- Nisam došao tamo da ga ubijem, da ga osudim, došao sam tamo da razgovaram... Došao sam da pronađem mir i našao sam ga. Slomilo me je kada mi je majka rekla da je samo isti otac.
"Isti si otac"
Njegov odnos sa biološkom majkom, koja ga je ostavila dva dana nakon rođenja, takođe je složen. Iako ju je osuđivao kada je bio mlađi, na kraju joj je oprostio.
- Kada sam upoznao svoju ženu i shvatio sebe kao otac... taj osećaj je splasnuo. Tražio sam opravdanje za ono što je uradila. Na kraju sam joj oprostio i mislim da sam bio u pravu jer sam i sebe oslobodio - rekao je.
Susret u Sarajevu je bio emotivan, a jedna od njenih rečenica ga je posebno slomila.
- To je bio jedan od najtežih trenutaka u mom životu - priznao je, prepričavajući kako mu je rekla da je ona "isti otac".
- Nismo razgovarali skoro 10 godina nakon što smo se upoznali, ali i dalje postoji nada da ćemo se ponovo sresti. Ona ima svoju porodicu i nikada ne bih dozvolio sebi da budem razlog da se njena porodica raspadne zbog mene - rekao je.
Knjiga i borba za "nevidljivu decu"
Alen je svoju priču pretvorio u knjigu "Ja sam Alen", koja je, na njegovo oduševljenje, stigla do svih kontinenata. Kroz svoj aktivizam bori se za prava dece rođene od ratnog silovanja.
- Bili smo nevidljivi 30 godina - naglasio je. Zahvaljujući naporima njegovog udruženja, u Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko distriktu donet je zakon kojim ova deca više nisu nevidljiva za sistem.
- BiH je prva zemlja na svetu koja je ovo prihvatila i prvi put je sistem pokazao da ova deca više nisu nevidljiva. Ovo je veliki korak napred - naglasio je, dodajući da se sada za ista prava bore i u Republici Srpskoj.
Ponosan otac koji ostaje u domovini
Danas je Alen uspešan lekar i ponosan otac trojice sinova. Opisuje sebe kao strogog oca koji želi da svojoj deci usadi autoritet i empatiju. Za razliku od mnogih koji odlaze, on je odlučio da ostane u Bosni i Hercegovini.
- Ne žalim ni sekunde. Gde god sam išao, želeo sam da se vratim. Idi bilo gde, ali dođi kući - rekao je.
Najsrećniji je, kaže, na obali reke Drine, okružen porodicom koju su mu Muharem i Advija dali: "Želim i da moja deca budu pored njih, jer ih beskrajno vole", zaključio je svoju dirljivu ispovest.
Kurir.rs/Indeks