"POPILI SMO PO DVA-TRI PIVA I NISMO ZNALI ZA SEBE" Legendarni golman o antologijskom okršaju sa Bugarima! Otkrio NEPOZNATE DETALJE
Foto: Printscreen Youtube, Privatna arhiva

Kud, Simoviću?!

"POPILI SMO PO DVA-TRI PIVA I NISMO ZNALI ZA SEBE" Legendarni golman o antologijskom okršaju sa Bugarima! Otkrio NEPOZNATE DETALJE

Fudbal -

Zoran Simović, junak antologijskog meča u Splitu 1983. godine, priseća se nezaboravnih momenata

Svaki duel s Bugarskom evocira uspomene na antologijski okršaj u Splitu i gol Ljube Radanovića u poslednjoj sekundi za pobedu od 3:2 i plasman na Evropsko prvenstvo u Francuskoj 1984. godine.

Glavni protagonista drame na Poljudu bio je legendarni golman naše reprezentacije Zoran Simović, koji se u novoj epizodi kultne emisije „Mojih top 11“ prisetio ključnih detalja u finišu susreta.

Nezaboravni susret

„Kud, Simovićuuuu...“, čuvene reči komentatora Mladena Delića ostale su upamćene u istoriji srpskog sporta.

- Baš tako. Duel s Bugarima je obeležio karijere svih igrača koji su te večeri bili na Poljudu. Moju pogotovo. Kad sam nekoliko dana kasnije sreo Mladena Delića u Splitu, rekao mi je: „Simke, mene više niko ne zove po imenu, svi me sad zovu Kud Simoviću“. Ma bilo je nezaboravno. Gledali smo svi zajedno snimak posle utakmice i Mladen nam je rekao da su se novinari spremali da nas rastrgnu u slučaju poraza. Kaže, imali ste sreće, Isus vas je spasao. Čudesna je ta emocija s kojom je on komentarisao svaku utakmicu: „Pa zašto tako igrate... ljudi... pa ko vas je tome učio... ne sam. Safeteeee... a joj-o-jooooj...“ - pričao je Simović:

- Bugari su u poslednja tri minuta imali četiri zicera. Lopta me je udarala u glavu, u nogu, ispadala mi iz ruku, bilo je spasavaj se ko može. I onda taj poslednji napad. Skočio sam posle centaršuta i tek iz drugog pokušaja uhvatio loptu. Znao sam da vreme ističe i da moram da je deganžiram skroz do njihovog gola. Ali nije bilo snage... lopta je jedva stigla do sredine terena, čini mi se do Mlinarića.

Zoran Simonović
foto: Printscreen Youtube, Privatna arhiva

Nastavak je kultni...

- Zlatko je prebacuje sa leve na desnu nogu, ja ga psujem, svašta mu govorim... centaršut u kazneni prostor... Radanović se zaleće... lopta mu je došla malo unazad, ali on se izlomio u vazduhu i uspeo da je zahvati glavom... Goool... 3:2... niko ne veruje šta se dešava. Mladen se dere, ne zna ko je dao gol. Viče „ko, ko, ko...“. Ma ludnica. Slavili smo čitavu noć. Bila je jedna lepa kafanica u blizini hotela „Lav“, gde je bila smeštena naša reprezentacija. Malo van Splita. Živa muzika, gomila naroda, ljudi iz FSJ... Pesma do zore. Bili smo mrtvi umorni, tu su dovoljna dva-tri piva da ne znaš za sebe.

Kako smo otišli na Evropsko prvenstvo, nije se ni očekivao bogzna kakav rezultat u Francuskoj. Ali nije ni totalni debakl jugoslovenskog tima.

- Tu je opet došlo do onoga „ja tebi, ti meni“. Ubacili su pet-šest novih igrača i napravili raskol u ekipi. A ubačeni su da bi se prodali.

Simović je branio na startu turnira protiv Belgije, ali se već u drugoj utakmici našao na klupi:

- Izgubili smo od Belgije sa 2:0. Okej, jesam bio kriv za drugi gol, ali to nije razlog da me odmah skloniš s gola. U toj drugoj, izgubimo od Danske sa 5:0 i on me vrati u trećoj protiv Francuske.

Hit priča o interesovanju čuvene svetske muzičke zvezde

Elton Džon „bacio oko“ na Simovića?!

l Mnogima je bilo čudno što se Zoran Simović 1984. godine, posle blistave karijere u Napretku, Hajduku i reprezentaciji Jugoslavije, opredelio da karijeru nastavi u turskom Galatasaraju.

- Imao sam na stolu sjajne ponude Totenhema i Notingem foresta, koji su u to vreme bili u vrhu engleskog i evropskog fudbala. Interesovao se i Votford, do mene je došla informacija da sam se dopao Eltonu Džonu posle jedne utakmice u Kupu UEFA. Čak se pisalo da mi je slao svoje ploče na kućnu adresu, ali to nije tačno - pričao je Simović.

Ispostavilo se - nije pogrešio:

- Opredelio sam se za Galatasaraj i nikada nisam zažalio. Ostavim auto nasred ulice, policajci mi stave lisice na sva četiri točka, ali ne da bi me kaznili, nego da im ne pobegnem pre nego što se slikaju sa mnom. Imao sam tri godine svoju TV emisiju, zvala se „Gol-šou“. Kad idem ulicom, deca vuku majke za ruku i viču „mama, mama, eno ga Gol-šou“.

Protiv Francuske je osetio dejstvo fudbalske magije Mišela Platinija.

- Eto, mogu da se pohvalim da mi je trostruki osvajač Zlatne lopte dao tri gola na jednoj utakmici. Na poluvremenu utakmice u Sent Etjenu umro nam je doktor Milenković u svlačionici i to nas je drastično poremetilo u nastavku susreta. Ali smo jedina ekipa koja je na tom prvenstvu dala dva gola budućem prvaku Evrope.

Kurir sport

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track