"IMAMO JOŠ MNOGO TOGA DA POKAŽEMO" Docić već devetu godinu "gazi" na Brdu - kapiten je na terenu, ali i van njega, evo zbog čega klinci u njemu vide uzora!
Godine prolaze, sezone počinju i završavaju se, fudbaleri odlaze i dolaze, treneri se smenjuju, ali jedno je sigurno - Marko Docić ne pakuje kofere i ne seli se s Banovog brda. Ponuda ima "na gomilu", to nije upitno, ali ovaj momak i dalje ostaje veran Čukaričkom i još uvek ne želi da promeni sredinu koja mu prija.
Kod nas nije česta pojava da se fudbaleri zadržavaju dugo na superligaškoj pozornici, sredina je turbulentna, kontinuitet i istrajnonst se retko gde viđaju, što kod Marka nije slučaj, koji je bez ikakve dileme simbol lojalnosti svom klubu sa kojim konstantno pomera granice. Ne treba pričati o tome koliko Docić znači svom timu, već dugo je upravo on noseći stub na Banovom brdu, a konci tečne igre Čukaričkog nalaze se u njegovim rukama, koje sigurno čuva i nikako ne ispušta.
- Kada sam dolazio nisam ni razmišljao da ću se toliko zadržati u klubu. Ipak, splet raznih okolnosti i situacija me je navodilo na to da svake godine sa klubom pomeram granice. Tako se jednostavno namestilo, dobio sam poverenje ljudi iz kluba i trudiću se da im dokle god budem mogao to poverenje uzvraćam. Sećam se, kada sam dolazio u Čukarički, Matijašević mi je rekao da dođem na godinu dana, a sada je već deveta godina kako sam ovde. Prija mi apsolutno sve u klubu i mislim da imako još mnogo toga zajedničkog da pokažemo - rekao je Marko u razgovoru za Kurir, pa otkrio šta ga to "drži" na Banovom brdu:
- Drži me ta topla, ljudska strana u klubu. Imam dogovor sa ljudima koji vode klub, sa Obradovićem, Matijaševićem i Grkinićem i taj dogovor se poštoje. Tačno je da se u svakom prelaznom roku piše o meni, zovu ljudi, raspitiuju se, ali još uvek nisam odlučio da promenim sredinu.
Kako u životu, tako i kada je fudbal u pitanju - Docić ne voli da se osvrće iza sebe i razmišlja o potezima koje je nekada povlačio, pa kajanju zbog nekih odluka nema mesta.
- Ne želim da gledam unazad, ne volim da radimo to, pa se onda i ne kajem zbog nekih stvari koje sam uradio u životu. Tako gledam i na fudbal. Zaista uživam u fudbalu, lepo mi je, radim ono što volim, a u ovom klubu uživam u svakom mogućem smislu.
Sa 31-godišnjim momkom iz Obrenovca razgovaramo u Antaliji, gde se fudbaleri Čukaričkog pripremaju za prolećni deo sezone. Ekipa još uvek nije na 100%, forma se polako tempira, a prekaljeni as veruje da će on i njegovi saborci iz tima maksimalno spremno dočekati nastavak superligaškog karavana.
- Nismo svi još uvek na 100% svoje fizičke spreme, pa tako i ja. Bliži se kraj priprema, fizička sprema nije još uvek na zavidnom nivou, ali očekujem da ćemo se dodatno podići posle sutrašnje utakmice. U Beogradu imamo i taj mini ciklus od 7 dana, kada ćemo podići intenzitet koji će nam pomoći da se približimo maksimumu i da nastavak prvenstva dočekamo spremno.
Otkrio je kapiten Čukaričkog na čemu je tokom ovih priprema bio poseban akcenat, pošto je morao da se reši problem koji je nakon prvog dela prvenstva lociran od strane stručnog štaba.
- Radilo se dosta na taktici, fokus je bio na timskim segmentima igre, kako ofanzivnim tako i defanzivnim, dok individualne stvari nisu bile prioritet. Stručni štab se bazirao na timsku igru i to je ono što je nama falilo u prvom delu prvenstva, da više izgledamo kao grupa. U nekim utakmicama smo lako gubili bodove, pogotovo u poslednjim minutima mečeva gde nismo smeli kao ekipa da podbacimo. Ta utakmica protiv OFK Beograda, primili smo gol u 80. minutu. Imali smo celu utakmicu pod kontrolom, stvarali smo šanse i desi nam se jedna greška iz koje primimo gol. Imali smo problem koji je lociran, na čemu se ovde dosta radilo.
Tim sa Banovog brda je u Turskoj odigrao tri utakmice, belo-crni su izgubili dva puta, dok su slavili u meču protiv bugarskog Boteva kada su slavili rezultatom 3:2. Za Marka Docića prijateljske utakmice ne postoje, pošto se upravo na tim mečevima podiže karakter ekipe...
- Što se mene lično tiče, a tako misli i stručni štab, ne postoji prijateljska utakmica. Što je dobro, jer na takvim mečevima se podiže karatker ekipe. Jesmo izgubili dve utakmice, ali smo izvukli pouke koje će nam značiti. Protiv Jelimaja smo sve vreme napadali, pitali smo se za sve na terenu i onda dođe poslednji minut kad primimo gol. Očigledno je to naša boljka na kojoj smo morali da radimo. S druge strane. Leh je fantastična ekipa, šampion Poljske. I tu smo primili gol iz jedne polu šanse, u drugom poluvremenu usledio je pad koncentracije. Izgubili smo, ali smo imali šta da izvučemo iz utakmice.
Čuka je jesenas igrala toplo-hladno, trenutno zauzima osmo mesto na tabeli sa 27 bodova na svom kontu, što je pet manje manje od mesta koje vodi u Evropu, ali pouzdani vezista veruje da će ekipa uspeti da se izdigne u nastavku i vrati se tamo gde joj je mesto, a to je sam vrh tabele.
- Nismo zadovoljni, bez obzira što imamo pet bodova manje od mesta koje vodi u Evropu. Imali smo mnogo kikseva, svi preuzimamo odgovornost, a ja prvi kao kapiten. Mi smo ekipa za mnogo više od ovog mesta na kojem se sad nalazimo i voleo bih da u nastavku pokažemo inat i karakter, pa da se popnemo na mesto koje zaslužujemo, a to je ono koje vodi u Evropu.
Docić tvrdi da u fudbalu sreća mora da se zasluži, utisak je da ista u prvom delu sezone vrlo često nije bila na strani Brđana, ali to ne sme da bude opravdanje.
- Ja ne verujem u fudbalsku sreću i nesreću. Sve to mora da se zasluži, sreća dolazi nakon poštenog rada, požrtvovanja i zalaganja. U nekim utakmicama nismo imali dovoljno drskosti da ih prelomimo u našu korist. Sve utakmice koje su se lomile nisu otišle na našu stranu i onda se treba zapitati zbog čega je to tako. Da li zbog toga što nismo bili dovoljno hrabri i odlučni da ih prelomimo u našu korist. Ti mečevi su odlučili da završimo na osmom mestu. Da smo pobedili kragujevački Radnički kod kuće, da smo savladali Spartak od kog smo izgubili a prešli su nam jednom centar, bila bi drugačija priča. Primili smo jeftin gol, iskoristili su našu nepažnju, što ne sme da se dešava. Bilo je dosta takvih utakmica, može jednom da se kaže da nismo imali sreće, ali svaki put definitvno ne. Sreća nije bila presudna, to je sigurno.
Ciljevi kluba su uvek najveći mogući, a to je Evropa. Pored toga, momci u belo-crnim dresovima su još uvek "živi" u Kupu Srbije, gde će takođe pokušati da odu što je dalje moguće.
- Cilj je Evropa, šta god bilo. Uvek su nam ciljevi visoki, takav smo klub, imamo sjajne igrače i to samo po sebi mora da bude cilj. O tome ne treba da se priča uopšte, Čukarički mora da bude u samom vrhu. Aktivni smo u Kupu, u martu dočekujemo Radnički iz Niša, imamo svoje planove i probaćemo da napravimo dobar rezultat u Kupu.
Već dugo vremena Docić nosi kapitensku traku oko ruke koju je svojom "kilometražom", zalaganjem i trudom zaslužio, a sada iskustvo, koje ima na pretek, prenosi mladim igračima. Uživa u toj ulozi, jer kako sam kaže, ta deca su budućnost ovog kluba i o njima se treba posebno brinuti. Trudi se fudbalski "arhitekta" da na pravi put izvede pregršt mladih igrača, pa smo se u ovom razgovoru dotakli i bisera koji tek nadolaze...
- To je jedan od razloga zbog kojeg sam ovde. Uživam u ulozi kapitena, obožavam da pružam savete i pomažem mladim igračima. Uz njih se i ja osećam mlado, bez obzira što uskoro punim 32 godine. Ne osećam te godine, lepo mi je kad mogu da pomognem mladom igraču. Pokušavam da im prenesem svoje znanje i iskustvo, uvek sam tu za njih. O njima treba brinuti, oni su naša budućnost. Ja sam i više nego sam zadovoljan. Kad u ekipi imaš najkvalitetnije igrače u svom uzrastu, kako da ne budem zadovoljan. Mihajlo Cvetković je jedan od najetaltenovani igrača u svojoj generaciji na svetu. Lepo je igrati sa svima njima, sjajno rade, brzo usvajanju i dobri su momci.
U Srbiji je česta pojava da igrači u ranim godinama odlaze preko granice, jednostavno, teško je parirati inostranim ponudama, nije lako sprečiti odlazak mladih "bisera".
- U srpskom fudbalu je uvek bilo, da igrači mladi odlaze... Svi žele da uzmu talente i naprave što bolji proizvod od njih. Jako je teško zadržati te mlade momke, svi oni odu za ozbiljan novac koji ovde ne mogu da zarade. Teško je srpečiti odlazak, jer ljudi odlaze tamo gde misle da im je bolje, postoje ponude koje se teško odbijaju. Svako hoće neki viši nivo i da napreduje, što je u svetu fudbala sasvim normalno.
Nakon ostavke Gorana Stanića, izbor kluba je pao na jednog od najtalentovanijih trenera mlađe generacije u srpskom fudbalu, a to je Marko Savić. Docić o novom šefu stručnog štaba Čukaričkog ima samo reči hvale.
- Marko je trener koji je već dokazan u našoj ligi. Mlad je i perspektivan, on tačno zna šta želi i kako da radi. On poseduje jedan ozbiljan nivo znanja i posvećenosti, pa nadam se da će uz sve to doći i dobri rezultati. Šef voli da instinstira na tome da mi kontrolišemo utakmicu, da se mi pitamo na terenu bez obzira na to ko je prekoputa nas. Želi da kontrolišemo meč, da u svakom momentu znamo šta radimo na terenu, nebitno da li je to ofanziva ili defanziva.
Dan pred odlazak u Tursku, klub sa Banovog brda je angažovao Milana Đokovića, a pre njega, ugovore sa Čukaričkim potpisali su Stefan Hajdin, Dušan Jovančić i Danijel Avuni
- Došla su nam pojačanja za koja je klub smatrao da su nam potrebna. To su ljudi sa ozbiljnim kvalitetom i iskustvom. Sigurno će nam dosta značiti i pomoći u prolećnom delu takmičenja - rekao je Docić.
"SRBIJA NE SME DA STANE!" Vučević: Blokade, nemiri i nasilje se odrazili na stopu rasta! Demokratskim putem borićemo se za ekonomski rast