Slušaj vest

Vladimir Golemić, posle burne inostrane karijere, nedavno je pojačao lučansku Mladost.

Čuvao je Ibrahimovića, družio se sa Bađom, trenirao kod Valtera Samuela, slušao priče o noćnim avanturama Ronaldinja...

Vladimir Golemić Foto: AP Antonio Calanni, EPA-EFE/MATTEO BAZZI

O svemu ovome je pričao u opširnom intervjuu, a posebno je izdvojio ružnu epizodu iz Kotbusa. Njegov saigrač je tada bio Tomislav Piplica, Hrvat iz Bosne i Hercegovine.

"Uđe u svlačionicu, svi se pozdravljaju, a meni kaže: „O, gde si, četniku... Vi Srbi jedini slavite izgubljene ratove’. Znate koje su to priče bile... Nikad u karijeri nisam video takvu mržnju. Šta ja znam o ratu, kad je bilo i šta je bilo? Rođen sam 1991. godine. Znao sam engleski jezik, ali mi je bila potrebna i pomoć sa nemačkim zbog osiguranja, registracije, administracije... Odem u svlačionicu, a on neće ni reč da mi prevede. Ne interesuje ga da napravim neku priču ili da mi pomogne da nešto potpišem. A ja ne znam šta potpisujem. Može neko da mi kaže ’daj bubreg’, ja bih potpisao. Baš je ispao nekorektan prema meni. Kad god je imao priliku da mi podapne nogu, on je to i uradio. Da uhvatiš klinca i odmažeš mu... Kasnije je došao jedan Hrvat sa austrijskim pasošem i odmah je za njega sve moglo! Shvatio sam da me „ne miriše“. Ali ajde što me ne voliš, samo nemoj mi odmažeš. Zato sam i navijao da odem negde dalje, jer u Kotbusu nisam bio ni srećan, ni ispunjen. Vratio sam se u Sloveniju, odigrao godinu i po dana drugu ligu Slovenije i onda došao na probu u Lučane“, rekao je Golemić u intervjuu za Mozzart sport.

Grobari, navijanje, prijateljski meč Izvor: Kurir