ŽIKE I DRUGARI U BRAZILU, KAO TIRKE, MOŠA I EKIPA U MONTEVIDEU! "Orlovi" pišu istoriju, Srbija prvi put ide na Svetsko prvenstvo!
Brazil će krajem avgusta ove godine (od 20. do 25) biti domaćin Svetskog prvenstva u fudbalu 7, jednom od najbrže rastućih sportova na planeti, a prvi put će na Mundijalu učestvovati i Srbija. I to na poziv, pa je sličnost s Montevideom i prvim Svetskim prvenstvom u fudbalu 1930. godine više nego očigledna.
Tim će s kapitenskom trakom oko ruke predvoditi legenda futsala u Vranju, na jugu Srbije, ali i u ostatku naše zemlje i regionu - Igor Stojanović Žike. On je čitavu svoju futsal karijeru posvetio Vranju, ovaj klub je vodio do finala Kupa i polufinala lige Srbije, a sada mu je pripala čast da kao kapiten predvodi "orlove" na Mundijalu. Žike i drugari, kao Tirke, Moša i ekipa nekada - zvuči kao zanimljiv scenario! Igor Stojanović bio je novi gost našeg serijala "Mali fudbal, velike priče" i otkrio nam je šta sve možemo da očekujemo od Srbije u Brazilu.
- Svetsko prvenstvo se održava od 20. do 25. avgusta u Brazilu. Fudbal 7 je sport koji se razvija nenormalnom brzinom na Balkanu, ali i u Evropi i svetu. Sama ideja se javila iz nekog našeg turnira koji smo mi drugarski odigrali u Barseloni. Pokretač fudbala 7 na našim prostorima je Igor Đorđević, rodom je iz Smedereva, ali sada živi u Sežani, krenuo je sa organizovanjem veteranskih turnira. Već druga sezona je završena, vlada ogromno interesovanje, priča je fenomenalna. U pitanju su veteranski turniri, igrači preko 35 godina koji vole fudbal i uželeli su se da opet igraju, da se druže i osete sve čari koje ova igra nosi. Napravili smo i federaciju i ušli u neki okvir takmičenja, dobili smo poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu jer su videli da su turniri koje je Igor pokrenuo kvalitetni - počeo je priču popularni Žike, pa dodao:
- Upravo je Igor Đorđević selektirao ekipu u kojoj ima dobro poznatih lica. Ušli smo u ozbiljan projekat, napravili smo savez koji nije pod patronatom FSS jer se on bavi fudbalom, futsalom, ženskim fudbalom i čini mi se rekreativnim sportom. Mi smo zbog toga sami napravili svoj savez, nezavisno od FSS. Imamo problem s finansijama i trudimo se da obezbedimo novac kako bismo otišli na to Svetsko prvenstvo u Brazil.
Koja su pravila fudbala 7?
- Teren je 52 puta 36 metara, malo više od polovine fudbalskog igrališta. Golovi su pet metara dužine, malo niži nego na velikom fudbalu. Na terenu se nalaze šest igrača i golman, zato se i zove fudbal 7. Poluvreme traje 25 minuta plus sudijska nadoknada, a veoma važno pravilo je da nema ofsajda. Na Svetskom prvenstvu učestvovaće selekcije kao što su Brazil, Argentina, Kolumbija, Meksiko, Venecuela, Italija... Zemlje koje su u samom vrhu svetskog fudbala!
Dobro poznata lica
Rekli ste da je ekipa sastavljena od dobro poznatih lica, vi ste kapiten, ko je još tu uz vas?
- Ima igrača iz Smedereva, Kruševca, Banjaluke... Sve su momci koji su bili uspešni u svom sportu. Igrači iz Banjaluke i ja smo igrali futsal, a tu su i momci sa zavidnim karijerama na velikom fudbalu. Bivši golman Crvene zvezde i reprezentacije Srbije Damir Kahriman, zatim Peđa Sikimić, bivši napadač kluba s Marakane, zatim Miroljub Kostić, koji je igrao u mnogim superligaškim ekipama, Josip Projić, legenda kruševačkog Napretka... Miks fudbala i futsala, selektor je napravio izbor po profilu igrača koji mu je potreban, dobili smo plan i program po kom već neko vreme radimo, spremamo se fizički i taktički. Odigrali smo prvu utakmicu u istoriji reprezentacije i na donatorskom meču u Trstu savladali smo odličnu selekciju Slovenije sa 3:2. Naši ljudi iz dijaspore u Italiji, iz udruženja "Vuk Karadžić", svake godine organizuju Spasovdanski turnir, a mi smo bili deo ovog prelepog događaja. Na ovaj način su nam ljudi iz dijaspore pomogli koliko su mogli da skupimo bar deo sredstava kako bismo otišli na Svetsko prvenstvo.
Potrebni sponzori
Kao što smo već naveli, biće ovo prvo veliko takmičenje Srbije u fudbalu 7.
- Tako je, isto kao što je naša reprezentacija dobila poziv da u Montevideu bude deo prvog Mundijala u fudbalu, tako smo i mi sada po pozivu deo Svetskog prvenstva u Brazilu. Takođe, kao i oni tada, mučimo muku s finansijama, a imamo mnogo dobre ideje. Želeli smo da napravimo film o samom odlasku na takmičenje i našem učešću na Mundijalu, imali smo i scenario, našli smo ljude i producentsku kuću, i dalje smo u pregovorima s njima, ali nikako ne možemo da dođemo do sponzora. Imamo fenomenalnu prezentaciju, mečevi će se prenositi uživo na našem Jutjub kanalu. Javili su se neki ljudi iz Italije, pomažu nam, skupićemo novac svakako... I otići u Brazil! To je investicija od 40.000 do 50.000 evra da 17 ljudi ode, to su karte, smeštaj, organizacija prijateljskih mečeva, sam put, pripreme u Smederevu, gde smo dobili stadion na korišćenje. Zahvalni smo svakom ko je došao i pomogao na bilo koji način.
Kakve su ambicije što se tiče rezultata?
- O ambicijama ćemo pričati u hodu. Nemamo mnogo vremena da se namestimo, reprezentacija je nova, a početak prvenstva je blizu. Nikada nismo igrali zajedno i to će biti mali problem. U Trstu smo imali dva treninga i utakmicu koja je prošla odlično i u kojoj smo, kao što smo naveli, pobedili Sloveniju sa 3:2. Imaćemo nekoliko treninga i pred meč sa Italijom koji je na programu 20. jula u Smederevu. Italija je vicešampion sveta, a kapiten je Antonio di Natale, legenda Udinezea i Serije A. Čak i italijanske reprezentacije! Igra i Floro Flores, koji je takođe bio u Udinezeu, ima još poznatih lica, tako da će to biti pravi magnet za publiku i verujem da će biti spektakl! Oni su stvarno vrh, gledao sam utakmicu protiv Španije kada su odigrali 1:1, to sve deluje vrlo, vrlo ozbiljno!
Futsal karijera
Da se prebacimo malo na futsal. Sigurno je da Žike nedostaje futsalu! Da li i futsal nedostaje tebi?
- Meni futsal nedostaje svakog dana! To je nešto što je deo mene. Ne znam da li ja nedostajem futsalu, to si ti sada rekao i ako je tako, meni je drago. Volim futsal, živeo sam za futsal... Sada se sve pretvorilo u neki biznis, sve manje ljudi stvarno voli ovaj sport. Prvo traže novac, a ne nude ništa zauzvrat. Treba nam malo više emocija i ljubavi. Pored porodice, koja je iznad svega, nisam našao ništa što me i 50 odsto ispunjava kao kad igram futsal! To je za mene nezamenljivo.
Kako je sve počelo?
- Sve je počelo kasno, zato je i dugo trajalo! Kada su se stvorili uslovi da se u Vranju napravi neki klub, mi smo se brzo organizovali i krenuli od četvrte lige. Prolazili smo rang za rangom, stigli do prve lige, pa ispali jednu sezonu, mnogi su mislili da ćemo da se ugasimo, a mi smo se odmah sledeće sezone vratili u elitu... Ja sam tada imao 27 godina, važio sam za jednog od najboljih igrača malog fudbala u Vranju, ali dok klub nije nastao, ni ja ni moji saigrači nismo imali priliku da to i dokažemo. Kasno je krenulo za mene, ali pošto sam ja za sve u životu zakasnio... Eto...
To je bila neka 2005. godina?
- Tako je! Ta prva utakmica bila je u Kuršumliji, tamo nije bilo ni parketa, uslovi su bili užasni u tom trenutku... Mi smo te sezone pobeđivali sve, pa su se ljudi šokirali kada smo prvi put izgubili. Niko nije verovao, mislili su da se šalimo! Bila je to drugarska ekipa, bez para, puna emocija! Čist entuzijazam i ljubav. Tu su bili Pepa Nikolić, još jedna legenda Vranja. I on se ove sezone oprostio od aktivnog igranja futsala. Bio je prvi kapiten te ekipe. Bio je tu i Beli Jović, koji se brzo povukao, ali Pepa je bio kapiten. Beli Jović je i dan-danas trener. Tu je bio i Davor Tasić. Kasnije su se priključivali Marijan Đorđević, Dejan Krstić Maslovar, Danijel Daka Stošić... Bilo je tu još momaka, da se neko ne naljuti, sigurno ću nekog da zaboravim. Bio je tu i legendarni fudbaler Jakšić, koji je tada u poznim godinama delovao kao dečak pored nas.
Čitav život posvetio si jednom klubu, koji su najveći uspesi koje ste postigli?
- Moja karijera je bila zaista lepa, imali smo podršku publike koja je prepoznala naš entuzijazam i bodrila nas na svakom meču. Slabo pamtim rezultate, više se sećam nekih poteza i majstorija. Pepa je zadužen da pamti rezultate, on se seća svega! Najveći sportski uspeh našeg kluba bilo je finale kupa protiv Marba u Šumicama. Nama je finale lige ostalo nedosanjan san i nekoliko puta smo stajali na poslednjem koraku, u polufinalu. Čak sam se i ja oprostio porazom u majstorici polufinala, i to u Vranju, tada smo izgubili od ekipe FON sa 5:0, a ja se i dalje sećam tog oproštaja i ispraćaja publike i igrača na terenu. U finale kupa, koje smo igrali protiv Marba, plasirali smo se tako što smo u polufinalu pobedili nestvarno jak Ekonomac, za koji su nastupali Brazilci, ali i vrhunski srpski igrači. Jeste bilo na penale, ali smo ih pobedili u punoj hali u Vranju. Pokazali smo da neko iz male sredine, s ljudima iz Vranja, može da pravi odlične rezultate i bude u vrhu, da ne kažem bez budžeta, ali s minimalnim budžetom! E to je najveći uspeh naše generacije!
Bio je ovo deo priče sa Igorom Stojanovićem, a kompletan intervju možete pročitati na portalu Kurir.rs u utorak, 8. juna.
BONUS VIDEO: