KRENUO NA KIPAR DA BUDE TRENER I IGRAČ, A ŽIVOT MU SE PRETVORIO U FILM SA HOLIVUDSKIM ZAPLETOM! Srbin podelio nestvarnu priču: Izvlačio sam šta se moglo izvući!
Vladimir Jovanović mogao bi napiše nekoliko knjiga, po kojima bi se snimili i serijali filmova, samo od stvari koje je doživeo tokom igračke i trenerske futsal karijere.
Jovanović je bio gost serijala „Mali fudbal, velike priče“, gde je podelio niz zanimljivih anegdota iz svog života, a jedna od najluđih definitivno se desila na Kipru gde je trebalo da bude igrač i trener u ekipi Pafijakos za koju je igrao i njegov prijatelj, za kog je Vlada zamolio da ga u nastavku teksta oslovljavamo inicijalima M.N.
Vlada Jovanović je u jednom dahu ispričao anegdotu koja se može svrstati u rubriku „verovali ili ne“, a možete je pročitati u nastavku teksta.
- To je anegdota… Ma, mogao bih film da snimim! Pre nego što sam preuzeo Fontanu, 2010. na 2011. godinu, jedan moj prijatelj čije ću inicijale spomenuti (M.N.) je otišao na Kipar, kum mu je našao klubove, da igra i fudbal i futsal. Preko njega završio sam i ja na Kipru, ali je sve bilo daleko zanimljivije od očekivanog.
- On je igrao neku treću ligu veliki fudbal, za nekih 500, 600 evra, a kako bi mogao da živi, igrao je i futsal za dodatnu platu. Nije znao jezik, nije radio, pa je morao tako… Njegov kum, koji ga je doveo na Kipar, radio je u elitnom restoranu, a čekao je dete sa nekom Engleskinjom sa kojom je i živeo. Bio je šef restorana, šmeker veliki, dugo je bio na Kipru na slovački pasoš, a M.N. kada je stigao, nije plaćao stan, već je živeo sa njim i tom Engleskinjom.
- Posle nekog vremena, ta Engleskinja je rekla kumu da ne želi da M.N. više živi sa njima, a on, kako bi rešio tu situaciju, smislio je plan. Imao je drugara u Limasolu, koji je radio u nekom elitnom klubu na plaži, mermer, zlato, porše automobili, ma ludilo… On je radio u šanku, ali je donosio i neku garderobu iz Srbije koju je prodavao ljudima koji dolaze u klub. To je bila ona roba sa greškom i ljudi su brzo provalili šta je u pitanju. Počela je da puca kombinacija, a kum je imao drugaricu iz Bugarske koja je iz Istanbula donosila tursku robu, prvoklasnu, ali kopije originala.
Ideja koja nije krenula po planu!
- Tada kum dolazi na ideju da spoji M.N. i tu Bugarku, te da mu tako omogući dodatni izvor prihoda kako ne bi živeo sa njim više. Uzeo je 3.000 funti iz zajedničkog šteka sa tom Engleskinjom, uložio u garderobu, a M.N. je došao kao treće lice i rekao da je to njegova garderoba koju donosi iz Beograda preko pilota koji stalno leti za Larnaku. Da je to kradena roba iz Italije, a u stvari to su bile stvari iz Turske. I prodali su priču tom čoveku koji je prodavao stvari ljudima koji su dolazili u taj elitni klub u Limasolu. Roba je stvarno bila vrhunska i sada bi mogla da prođe kao original! M.N. je bio jako promućuran, znao je da napravi kombinaciju i on je osmislio kako tom momku u Limasolu može da se proda priča, a da se lepo zaradi.
- Kum nije imao vremena da putuje, želeo je da ženi tu Engleskinju i tast mu je ponudio da otvore restoran u Akringtonu pored Mančestera. Da bi otišao, kum je morao da izvuče 3.000 funti koje je uzeo iz zajedničkog šteka sa Engleskinjom i uložio u robu, te se setio kako bi to mogao da uradi. Tu u celu priču upadam ja!
- Napravio je meni kombinaciju da budem trener igrač u tom Pafijakosu, gde je M.N. igrao, a da ujedno, uđem u taj posao sa garderobom, što su mi samo izokola nabacili. Bila je priča, ti Krezo znaš jezik, tamo imaš i neke kladionice, možeš naći dodatni posao, možeš da radiš u restoranima, da pereš bazene… Ja sam ovde vodio kladionicu, bio sam šef, pa su znali šta da mi ponude. A, onda, su samo dodali, ma ima i ponekad neka roba da se pokupi, samo tu do Turske da se skoči… To su samo provukli… A to je bila u stvari glavna priča!
- Poslali su mi avionsku kartu na ime kluba Pafijakos, sve sa adresom, podacima… Povratnu kartu su poslali, samo da dođem! Ja sam tada bio u nekim problemima i odlučio sam se da pođem. Sve su oni dobro smislili, M.N. se plašio leta avionom, dok je kum išao u Englesku, tako da sam ja bio zadužen da idem po tu garderobu!
- Rekli su, imaćeš od futsala, od posla, od garderobe, za ta tri meseca koliko traje liga zaradićeš sedam, osam hiljada evra, ja sam popio priču… Kod Duleta Šarića nisam otišao iako mi je nudio koliko god novca sam hteo, ali sada sam prihvatio, kako bih rešio neke probleme koje sam imao.
- Odem, kad tamo kum pozove brata od M.N. gromadu od čoveka, kako ovaj ne bi mogao da radi na svoju ruku. To je uradio mimo mene, kako bi izvukao te 3.000 koje je uložio u garderobu, imao da vrati u štek koji je pravio sa svojom ženom i otišao u Englesku. Tako da smo M.N. njegov brat i ja zavrršili na Kipru i radili sa garderobom iz Turske.
- M.N. je imao svoj plan, a kum svoj. Žrtve smo bili brat od M.N. i ja koji nismo u tom trenutku ni znali da svako guta svog aduta kako bi isplivao iz svog problema. Kum je imao plan da izvuče svoju lovu koju je uložio u garderobu, a pokojni M.N. želeo je da zaradi i da što više novca ostane njemu. Ali, pošto je kum pozvao njegovog brata, taj deo plana mu je propao. Jer je bratu morao da daje pola novca…
Kao u filmovima...
- Kao u filmovima našim, poput „Munja“, ja dolazim pred Novu godinu, 30. decembra na aerodrom, M.N. me je dočekao sa ženom i oduševio se. Brate, biće ti top, bićeš trener igrač, imaćeš veću platu od mene… Sve to mi je rekao. Plus je spomenuo garderobu, to se ide jednom, dva puta mesečno, uzimaju se po tri, četiri glave…
- Da pređemo na futsal… Ja na prvi trening, prišao mi je Janis, sin predsednika i kapiten kluba, ali igrač koji je zaslužio da bude na toj poziciji. Nije bilo samo zato što mu je otac predsednik. Pravi profesionalac i kapiten! Postavio sam trening, oni su se oduševili! Tada je na Kipru futsal bio amaterski sport, ni sada nije na idealnom nivou, ali je tada još gore bilo… Oni su se borili za opstanak, Ararat je bio šampion, tu su bili i Omonija i još neki klubovi.
- Posle par treninga nisu me zvali „coach“ već „master coach“! Oduševili su se, pokazao sam im neke prekide, iznošenje lopte iz presinga, akcije na pivota… Kod nas se već dugo igralo, ali kod njih nije… Tada kreću problemi!
- Prvi trening, oni me ne registruju. Drugi trening, opet me ne registruju, već treba da počne prvenstvo. M.N. nije znao engleski, ja sam sačekao da se završi trening i krenuo pod tuš, kapiten Janis je uvek poslednji izlazio. Pitao sam ga, šta je problem sa mojim ugovorom, a on me je gledao zbunjeno. Pitao me je kakav ugovor, a ja sam mu rekao, pa trebalo bi da vam budem trener igrač, moram nešto da potpišem. Tada je usledio šok!
- Vlado, pa mi imamo mogućnost samo jednog igrača van Evropske unije da registrujemo i to mesto je zauzeo M.N. po našem zakonu futsala je tako, fizički je nemoguće da potpišeš ugovor sa nama, to mi je rekao Janis i ostao sam zatečen! Želeli su da me registruju, ali nije bilo moguće! Pala mi je roletna, čovek me je u stvari doveo samo zbog te garderobe! Vratio sam se u svlačionicu besan, M.N. je video o čemu se radi, nije mu bilo svejedno.
- Upao sam u priču gde se ne zna ko pije, a ko plaća… Dao sam otkaz u kladionici u kojoj sam bio šef u Srbiji i nije mi ostalo ništa drugo nego da radim tu garderobu, da probam bar nešto da izvučem! Da vratim pola od onoga što sam zamislio da ću vratiti. Niko nije želeo da me zaposli jer sam imao turističku vizu i izvlačio sam šta se može izvući… Na kraju sam za ta tri meseca doživeo stvari koje neko ne doživi za čitav život! Mogla bi knjiga od 70 hiljada strana da se napiše, film da se snimi – u jednom dahu ispričao je ovu anegdotu Vladimir Jovanović.
Ostatak intervjua sa Vladimirom Jovanovićem čeka vas u narednim danima na portalu Kurir.rs.
BONUS VIDEO: