Slušaj vest

Stručnjaci upozoravaju da bi sistemi veštačke inteligencije u budućnosti mogli da počnu da se razvijaju na način sličan darvinističkoj evoluciji. To bi značilo da bi digitalni sistemi vremenom mogli sami da se prilagođavaju bez ljudske kontrole. Takav razvoj otvara pitanje koliko će ljudi uopšte moći da upravljaju naprednim mašinama.

U ovom scenariju, roboti i algoritmi više ne bi bili samo alati, već sistemi koji aktivno menjaju sopstveno ponašanje radi opstanka. Naučnici ih porede sa organizmima koji se prilagođavaju sredini, što otežava njihovo potpuno kontrolisanje kada jednom dostignu visok nivo autonomije.

algoritam.jpg
Foto: Shutterstock

Ograničenja današnje tehnologije

Trenutni sistemi veštačke inteligencije još uvek zavise od ljudi koji ih programiraju, treniraju i postavljaju pravila rada. Bez te ljudske podrške, oni ne mogu da funkcionišu ili da se razvijaju samostalno. Međutim, očekuje se da će se ta zavisnost vremenom smanjivati.

Stručnjaci smatraju da bi buduće generacije digitalnih sistema mogle same da ispravljaju greške i pronalaze nove načine rešavanja problema. Taj proces podseća na prirodne mehanizme preživljavanja kod mikroorganizama koji postaju otporni na spoljne uticaje.

shutterstock-1569671278.jpg
Foto: Shutterstock

Brzina promene u odnosu na prirodu

Jedan od ključnih argumenata istraživača jeste brzina kojom se digitalni sistemi mogu menjati. Za razliku od biološke evolucije, koja traje hiljadama ili milionima godina, veštački sistemi mogu da se unaprede gotovo trenutno. To im daje značajnu prednost u prilagođavanju.

Prema mišljenju profesora Luka Stila, razmena podataka između sistema omogućava da se poboljšanja šire u veoma kratkom vremenskom periodu. Zbog toga se velike promene u njihovom ponašanju mogu dogoditi u roku od nekoliko sekundi, što dodatno povećava nepredvidivost razvoja.

pexelsphoto1181298-1.jpg
Foto: Promo

Eksperiment koji je iznenadio naučnike

U jednom od nedavnih eksperimenata, digitalna „bića“ bez vizuelnih sposobnosti uspela su da razviju funkcionalne strukture nalik očima. Ovaj rezultat je iznenadio istraživače jer pokazuje visok nivo prilagodljivosti sistema u potpuno novim uslovima.

Takvi nalazi doveli su do dodatne zabrinutosti među stručnjacima, uključujući i pojedine pionire u oblasti veštačke inteligencije. Njihova upozorenja se odnose na činjenicu da se granice ljudske kontrole nad ovim procesima postepeno smanjuju.

šaka povezana sa AI čipom, koncept veštačka inteligencija u službi medicine
AI softver analizira snimke pluća i identifikuje sumnjive čvoriće, nakon čega lekari koriste robotski kateter kako bi uzeli preciznu biopsiju direktno iz sumnjivog područja. Time se u jednom zahvatu dobija pouzdana dijagnoza Foto: Shutterstock

Strah od autonomije, a ne „zlih“ mašina

Glavna zabrinutost naučne zajednice ne odnosi se na ideju neprijateljskih robota, već na mogućnost da sistemi postanu izuzetno efikasni u sopstvenom očuvanju. Takvi sistemi bi mogli da slede ciljeve na načine koje ljudi ne mogu lako da predvide ili razumeju.

Istorijski posmatrano, u prirodi opstaju oni oblici koji se najbolje prilagođavaju promenama i pretnjama iz okoline. Upravo zbog toga stručnjaci ističu da bi razvoj autonomnih digitalnih sistema mogao dovesti do situacija koje prevazilaze dosadašnje modele kontrole i predviđanja.

Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.

ZAPRATITE NAS NA TIKTOKU

BONUS VIDEO: