Ghost of Yotei: Novi nastavak ili samo još jedno razočaranje?
Kada je Ghost of Tsushima lansiran, delovao je kao poetsko pismo jednom izgubljenom svetu. Svaki kadar, svaki dašak vetra bio je pažljivo komponovan. Očekivanja za nastavak bila su visoka, gotovo mitska. Ali, nakon poslednjeg prikaza Ghost of Yotei, više ne gledamo igru sa strahopoštovanjem, već sa podignutom obrvom.
Svet jeste očaravajući, ambijent gotovo meditativan, ali osećaj da je sve već viđeno postaje neizbežan. Umesto da nas oduševi inovacijama, igra deluje kao poznata pesma sa nešto drugačijim aranžmanom. I dok estetika pogađa sve prave tonove, ritam igre kao da kaska.
Likovi bez duše: Emocije koje izostaju
Okruženje u Yotei-ju je čista vizuelna poezija, ali čim likovi progovore, sve to pada u vodu. Lica su i dalje zategnuta, pokreti usana drveni, a emocije nepostojeće. Čak i u 2020. godini Tsushima je imala zastareo dizajn likova, pa je razočaranje tim veće kada shvatimo da se za pet godina nije mnogo promenilo.
Atsu, iako nosi celu priču na svojim plećima, ne uspeva da nas ubedi. Njen pogled ne govori ništa, a scena gubi težinu. U eri kada igre poput AC Shadows i Death Stranding 2 pomeraju granice izražajnosti, Yotei deluje kao da je prespavao tehnološku revoluciju.
Već viđena priča: Osveženje ili stagnacija?
Priča o osveti ima svoje mesto u narativnom svetu igara, ali samo kada donosi nešto novo. Ovde, imamo klasičan motiv: devojčica gleda kako joj ubijaju porodicu, vraća se kao odrasla žena, postaje duh i kreće da eliminiše krvnike jednog po jednog. Zvuči poznato? To je zato što jeste.
Ne samo što smo to već videli u Sifu, Kill Bill ili AC Shadows, već se čini da Yotei ne pokušava da doda dublji sloj. Jin Sakai je imao unutrašnji konflikt, borbu između časti i potrebe. Atsu deluje jednostavno, ranjena i osvetoljubiva. Bez nijansi, bez filozofije, samo krvna osveta.
Borba puna stila, ali prazna iznutra
Nema sumnje da borbeni sistem izgleda elegantno. Animacije su besprekorne, pariranja zadovoljavajuća, a promene oružja donose dinamiku. Ali, kada se zagrebe ispod površine, vidi se da tu ima više ponavljanja nego istinske inovacije. Kusarigama i dvostruki mačevi nisu loši, ali nisu ni revolucionarni.
U Tsushimi, promene stavova tokom borbe dodavale su dubinu. Ovde su ti stavovi zamenjeni vrstama oružja, što zvuči kao tehnički kompromis. Ako ne postoji jasna mehanika za diferencijaciju svakog oružja, onda smo samo dobili isti sistem sa drugačijim kostimom. A to nije ono što se očekuje od nastavka.
Glas bez identiteta i bez autentičnosti
Glasovna gluma je tiha snaga svake priče. Ipak, engleska sinhronizacija u Yotei-ju ne uspeva da iznese emocije glavne junakinje. Atsu zvuči kao da čita sa papira, bez intenziteta, bez naglaska, bez identiteta. U igri gde atmosfera igra ključnu ulogu, ovakva interpretacija ozbiljno narušava doživljaj.
Za one koji planiraju da igraju igru na japanskom, ovo možda nije velika stvar. Ali za ogroman broj igrača koji se oslanja na engleski jezik, naracija i gluma deluju kao jeftina televizijska drama. Igra izgleda kao remek-delo, ali zvuči kao reklama za osiguranje.
Poznata mapa, novi izazovi
Ezo će biti veličine Tsushime, ali se obećava gušći sadržaj i bogatiji sporedni zadaci. Na papiru to zvuči kao dobrodošla nadogradnja. Ipak, u eri gde otvoreni svetovi postaju ogromni i nepredvidivi, vraćanje na „istu veličinu“ može delovati kao korak unazad.
Naravno, kvalitet je važniji od kvantiteta. Ali ako Yotei ne uspe da ponudi nova iznenađenja, skrivena mesta ili dinamične događaje, onda će mapu igrači samo „preći“ umesto da je istražuju sa oduševljenjem. U 2025. godini, to jednostavno nije dovoljno.
Zaključak: Lepa senka velikog prethodnika
Ghost of Yotei ima sve vizuelne atribute velikog naslova. Njegov svet odiše elegancijom, a umetnički stil je i dalje svetlosnim godinama ispred konkurencije. Međutim, prava magija dolazi iz onoga što ne vidimo: emocije, inovacije i rizici.
Za sada, Yotei izgleda kao nastavak koji ne želi da napravi sledeći korak. Igra koja radije gleda unazad nego unapred. Možda će se sve promeniti kada je zaigramo. Možda nas čeka iznenađenje. Ali trenutno, više je forma nego suština. Više senka, nego duh.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.