Trampova strategija propada: Japan i dalje zatvara vrata američkim vozilima!
Uprkos milijardama dolara uloženim u fabrike i savezništvu koje traje decenijama, američki automobili u Japanu prodaju se gotovo simbolično. Dok su pregovori između Vašingtona i Tokija zapeli oko carinskih tarifa, pravi problemi su dublji i vezani su za mentalitet, tržišne navike i tehnološku prilagođenost. Japan je tržište koje funkcioniše po svojim pravilima i standardima, i zato američke marke teško pronalaze put do srca japanskog kupca.
S druge strane, japanski kupci imaju veoma specifične zahteve koji su odraz njihove svakodnevnice – urbani život sa uskim ulicama, kompaktni automobili i visoki standardi kvaliteta i pouzdanosti. Američki proizvođači nisu uspeli da se dovoljno prilagode ovoj stvarnosti, što se odražava na brojke i reputaciju njihovih vozila u zemlji izlazećeg sunca.
Trampov ultimatum i japanski otpor
Nekadašnji predsednik SAD Donald Tramp više puta je kritikovao Japan zbog ogromnog trgovinskog suficita, koji godišnje dostiže oko 60 milijardi dolara, a najveći deo otpada na automobile. Njegova politika bila je jasna: Japan treba da otvori vrata za američka vozila, što je američka strana videla kao pitanje fer igre i ravnopravnosti.
Međutim, japanski potrošači nisu pokazali interes za američke automobile, a američke kompanije nisu bile spremne da se fleksibilno prilagode zahtevima japanskog tržišta. Tržište je već bilo prezasićeno lokalnim igračima koji su decenijama gradili poverenje i navike kod kupaca, pa je ovakav ultimatum naišao na hladan odgovor.
Brojevi koji govore više od reči
U Sjedinjenim Državama se godišnje proda oko šest miliona japanskih automobila, dok u Japanu američka vozila beleže tek između 13.000 i 18.000 registracija godišnje. Ovaj ogroman jaz Tramp je smatrao nepravednim, ali ga stručnjaci vide kao prirodni rezultat poslovnih grešaka i neadekvatnih strategija.
Glavni razlog leži u tome što američki automobili jednostavno nisu prilagođeni japanskim uslovima. Oni nisu u skladu sa urbanom realnošću, neodgovaraju lokalnim standardima, a dodatno ih opterećuje i činjenica da ne zadovoljavaju sve regulatorne zahteve koje Japan postavlja.
Prostorni izazovi i tehnološki nesklad
Japanske ulice su uske, a gradski pejzaž zbijen, što čini da japanski vozači preferiraju male i ekonomične automobile poznate kao „kei cars“. Ovi automobili su laki za parkiranje, štedljivi i prilagođeni gustoj urbanizaciji. U poređenju s njima, američki automobilski giganti deluju kao nepraktične i nezgrapne zveri koje ne mogu lako da se uklope u svakodnevni život.
Pored toga, američki proizvođači nisu prešli na desnu stranu volana, što je u Japanu standard, dok su nemački proizvođači to uspešno učinili. Ova tehnološka nepodudarnost dodatno otežava prihvatanje američkih automobila, jer kupci ne žele kompromise u pogledu udobnosti i sigurnosti.
Lekcija nemačkih brendova
Dok se američki proizvođači bore da uđu na japansko tržište, nemački luksuzni brendovi kao što su Mercedes, BMW i Audi uživaju u velikoj popularnosti. Njihova prednost je u dobro razvijenoj mreži prodaje i servisa, kao i u potpunom prilagođavanju japanskim regulatornim zahtevima i tržišnim navikama. Oni su pokazali šta znači „prilagoditi se ili nestati“.
Ako žele ozbiljno da se takmiče, američke kompanije moraju krenuti iz početka: dizajnirati manje, efikasnije automobile, izgraditi lokalnu servisnu mrežu i duboko razumeti potrebe japanskog potrošača. Bez ovih koraka, čak i ukidanje carinskih barijera neće doneti značajne promene. Japan je sofisticirano tržište koje prepoznaje i nagrađuje istinsku kvalitetu i prilagođenost.
