Slušaj vest

Biološki roditelji Stiv Džobsa bili su mladi, nevenčani i u tom trenutku nisu mogli da se brinu o detetu. Doneli su odluku da ga daju na usvajanje, ali uz važan uslov da ga usvoji porodica koja će mu obezbediti obrazovanje i stabilnost. Taj dogovor se u početku nije ispoštovao, ali je na kraju mali Stiv završio u porodici Pola i Klare Džobs, ljudi koji nisu imali fakultetske diplome, ali su imali bezuslovnu posvećenost.

Za razliku od mnogih usvojene dece koja se godinama bore sa osećajem napuštenosti, Džobs je kasnije u životu često isticao da se nikada nije osećao neželjeno. Njegovi usvojitelji su mu od najranijeg detinjstva govorili da je poseban jer je izabran. Ta rečenica mu se, kako je sam govorio, urezala duboko u svest i oblikovala njegov pogled na svet.

stiv džobs loren pauel džobs profimedia-0352224938.jpg
Foto: Ron Sachs / Sipa Press / Profimedia

Rano pokazivao interesovanje za elektroniku

Umesto da ga usvajanje učini nesigurnim, ono mu je dalo snažan osećaj identiteta. Verovao je da nije slučajno tu gde jeste i da mora da uradi nešto važno sa životom koji mu je dat.

Odrastajući u Kaliforniji, Džobs je rano pokazivao interesovanje za elektroniku, ali i sklonost ka preispitivanju autoriteta. Bio je pametan, ali težak učenik. Nije se uklapao u klasične okvire, često je radio stvari „po svom“, što će kasnije postati njegov zaštitni znak u poslovnom svetu.

Stiv Džobs profimedia-0075028524.jpg
Svet se oprašta od Stiva Džobsa Foto: KEVORK DJANSEZIAN / Getty images / Profimedia

Susret sa biološkim poreklom

Usvajanje ga je, prema mišljenju mnogih biografa, naučilo ključnoj lekciji da se ne vezuje slepo za pravila i očekivanja drugih. Ako možeš biti „izabran“ za porodicu, možeš biti izabran i da menjaš čitavu industriju tehnologije.

Godinama kasnije, Džobs je saznao više o svojim biološkim roditeljima i stupio u kontakt sa njima, ali nikada nije dovodio u pitanje ko su mu pravi roditelji. Za njega su to uvek bili Pol i Klara Džobs. Njihov uticaj, podrška i vera u njega ostali su temelj njegove ličnosti. Zanimljivo je da je sestra koju je dobio preko bioloških roditelja kasnije postala poznata spisateljica, što dodatno govori o tome koliko su talenat i radoznalost bili duboko ukorenjeni u njegovom poreklu.

Stiv Džobs
Stiv Džobs Foto: Profimedia

Kako je izgledao susret sa roditeljima

Džobs dugo nije pokazivao potrebu da traga za svojim biološkim roditeljima. Ipak, sudbina je htela da se taj susret dogodi gotovo slučajno, tiho i bez velike drame, baš suprotno od onoga što bi se očekivalo za čoveka njegovog formata.

Kada je konačno saznao identitet svog biološkog oca, Abdulfataha Džandalija, Džobs nije odmah poželeo kontakt. Znao je ko je on, znao je gde živi, ali je godinama birao distancu. Kasnije je priznao da se bojao da bi taj susret mogao da poremeti ravnotežu koju je imao u sebi. Za njega to nije bila potraga za izgublenim delom identiteta, već radoznalost bez potrebe da se nešto popravlja.

Stiv Džobs u crnoj rolci
Stiv Džobs imao je trik za prepoznavanje pravih ljudi Foto: Shutterstock

Najzanimljiviji detalj bila Džobsova reakcija

Sa biološkom majkom, Džoan Šibl, kontakt je bio drugačiji. Ona je godinama nosila teret odluke da dete da na usvajanje, a kada su se sreli, bilo je jasno da taj susret nosi mnogo emocija, ali i olakšanje. Prema svedočenjima bliskih ljudi, majka je osećala krivicu, dok je Džobs insistirao da za nju nema mesta i smatrao je da se sve dogodilo tačno onako kako je trebalo.

Najzanimljiviji detalj u toj priči je Džobsova reakcija. Nije bilo ljutnje, nije bilo patetike, niti potrebe za nadoknađivanjem propuštenog vremena. Bio je hladno racionalan, ali ne i bezosećajan. Jednom je rekao da razume okolnosti, ali da ne vidi smisao u tome da prepravlja prošlost koja ga je dovela do života kakav ima.

Stiv Džobs profimedia0103898132.jpg
Stiv Džobs Foto: Profimedia

Poreklo nas ne determiniše

Ironija cele priče je da je njegov biološki otac godinama vodio restoran u Kaliforniji koji je Džobs povremeno posećivao ne znajući da sedi nekoliko metara od čoveka od koga potiče. Kada je kasnije to saznao, nije pokazao potrebu da se vraća i uspostavlja odnos. Smatrao je da bi to bilo više zbog radoznalosti drugih nego zbog stvarne potrebe.

Za Džobsa, susret sa biološkim roditeljima nije bio emotivni vrhunac života, već potvrda jedne njegove duboke filozofije da poreklo može objasniti neke stvari, ali ne određuje ko ste. Njegov osećaj pripadnosti bio je već izgrađen, stabilan i čvrst. Možda upravo zato nikada nije romantizovao tu priču. Za njega je ona bila važna, ali ne presudna. Nije tražio odgovore na pitanje „zašto“, jer je ceo život bio fokusiran na pitanje „šta dalje“. I u tome se možda najbolje vidi koliko je usvajanje, umesto rane, postalo temelj njegove snage.

Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.

BONUS VIDEO:

Tramp šokirao turiste: Ako hoćete u SAD, ovo morate da prijavite