Nuklearna elektrana na Mesecu do 2036: Srbija se priključuje rusko-kineskom programu
Ruska svemirska agencija Roscosmos potpisala je ugovor sa kompanijom NPO Lavochkin za izgradnju nuklearne lunarne elektrane, čiji je cilj početak rada do 2036. godine. Plan uključuje tri ključne misije planirane za 2033, 2034. i 2035. godinu, koje će postaviti osnovu za energetski sistem na Mesecu. Projekat je jedan od najambicioznijih ruskih svemirskih planova u narednim decenijama.
Projekat je deo šire strategije prelaska sa pojedinačnih misija na trajno prisustvo na Mesecu, uključujući podršku roverima, opservatorijama i infrastrukturi Međunarodne lunarne istraživačke stanice. Time se Rusija pozicionira u globalnoj trci za dugoročnu lunarnu infrastrukturu.
Tri misije i fazna izgradnja infrastrukture
Prema planu, prva misija 2033. godine služiće za pripremu i početnu podršku, dok će 2034. godina biti posvećena dopremanju dodatne infrastrukture. Ključni energetski modul biće lansiran 2035. godine i postavljen na površinu Meseca. Svaka misija ima precizno definisanu tehničku i logističku ulogu.
Ceo sistem je dizajniran kao višefazni projekat sa postepenim razvojem infrastrukture, uključujući letelice, testiranja na Zemlji i finalno postavljanje na Mesecu. Ovakav pristup smanjuje rizik i omogućava adaptaciju plana u zavisnosti od rezultata prethodnih faza.
Nuklearna energija kao osnov ekonomije
Projekat se realizuje u saradnji sa Rosatom i KurchatovInstitute, uz fokus na nuklearni izvor energije koji bi omogućio dugoročne operacije na Mesecu. Očekuje se da bi ovaj sistem mogao postati ključna energetska osnova budućih lunarnih baza.
Ruski zvaničnici navode da bi sistem morao da bude snažniji od prvobitno razmatranih 10 kilovata, jer bi takav nivo bio nedovoljan za industrijske procese poput vađenja resursa, proizvodnje kiseonika i goriva iz leda. Veća snaga bi omogućila i širenje autonomnih sistema na površini Meseca.
Tehničke specifikacije i ekstremni uslovi rada
Početna verzija lunarne elektrane predviđa snagu do 10 kilovata, masu do 1.200 kilograma i radni vek od najmanje 10 godina. Sistem mora da izdrži lansiranje, vakuum, radijaciju i ekstremne temperaturne oscilacije. Konstrukcija mora biti maksimalno otporna na kvarove bez mogućnosti direktne popravke.
Tokom lunarnih noći temperature mogu pasti i do minus 150 stepeni Celzijusa, što predstavlja jedan od ključnih tehničkih izazova za stabilan rad reaktora i pratećih sistema. Zbog toga se razvijaju posebni sistemi termalne zaštite i autonomnog upravljanja.
Međunarodna saradnja i globalna trka
Rusija razvija projekat u saradnji sa Kinom kroz program Međunarodne lunarne istraživačke stanice (ILRS), koji uključuje i druge zemlje poput Srbije, Južne Afrike i Belorusije. Projekat je planiran u više faza tokom 2030-ih godina. Ova saradnja ima cilj da smanji troškove i poveća tehnološku razmenu među partnerima.
Istovremeno, NASA i druge svetske agencije takođe razvijaju planove za lunarne nuklearne sisteme, uključujući cilj američkog povratka ljudi na Mesec do 2028. godine i postavljanje reaktora do 2030. Ova paralelna trka pokazuje ubrzano globalno interesovanje za trajnu prisutnost na Mesecu.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
BONUS VIDEO: